Filmska zvezda je emotivno govorila o majčinoj smrti, koja je za nju bila jedan od najvećih strahova još od detinjstva

Kejt Bekinsejl (53) ponovo je otvorila temu tuge i traume nakon što je izgubila majku, britansku glumicu Džudi Lou, u julu 2025. godine.

U emotivnim snimcima koje je objavila na Instagramu, glumica je govorila o tome koliko PTSP može da bude nevidljiv drugima, ali i koliko svakodnevni život može biti težak za osobu koja se sa njim bori. Istakla je da ljudi koji prolaze kroz traumu često nastavljaju da rade, brinu o porodici i deluju kao da su dobro, dok se iznutra suočavaju sa ozbiljnim posledicama.

Majka joj je bila „kompas života“

Za Kejt je gubitak majke posebno bolan. Džudi Lou preminula je u julu 2025. godine, u 78. godini, nakon borbe sa rakom četvrtog stadijuma. Kejt je tada otkrila da joj je majka preminula na rukama, nakon, kako je opisala, ogromne patnje.

Možda vas zanima

U oproštajnoj poruci glumica je svoju majku opisala kao „kompas svog života“, „ljubav svog života“ i najbližu prijateljicu.

Posebno je potresna činjenica da je Kejt još kao dete doživela veliki gubitak. Njen otac, glumac Ričard Bekinsejl, preminuo je od srčanog udara kada je ona imala samo pet godina. Zbog toga je, kako je ranije priznala, gubitak majke bio njen najveći strah još od detinjstva.

„Gledala sam kako mi majka umire“

Kejt je u jednom od svojih ranijih emotivnih obraćanja govorila o tome koliko ju je iskustvo bolesti i smrti njenih najbližih promenilo. Pored oca i majke, izgubila je i očuha Roja Batersbija, koji je preminuo u januaru 2024. godine, nakon kraće bolesti. Tako je u relativno kratkom periodu ostala bez tri izuzetno važne osobe u svom životu.

Govoreći o svom fizičkom stanju nakon svih tih gubitaka, Kejt je povezala gubitak apetita i promene u telesnoj težini sa šokom i traumom. Objasnila je da, kada gledate ljude koje najviše volite kako pate i umiru, telo ponekad jednostavno prestane da funkcioniše na uobičajen način.

„PTSP je kao pakao“

U najnovijim objavama Kejt je želela da skrene pažnju na ljude koji žive sa PTSP-om, a čiji problemi često nisu vidljivi spolja. Objasnila je da čak i mirisi, zvuci, misli ili osećanja mogu da budu okidači koji osobu iznenada vrate u traumatično iskustvo. Govorila je i o nesanici i noćnim morama, naglašavajući da mnogi ljudi veoma dobro kriju kroz šta prolaze. Upravo zato, kaže ona, njihova okolina često ne shvata koliko pate. Kejt je pozvala ljude da budu nežniji prema drugima i da ne pretpostavljaju da je neko dobro samo zato što uspeva da ustane, ode na posao, nasmeje se ili nastavi sa svakodnevnim obavezama.

„Ne govorite ljudima uvek da su jaki“

Jedna od njenih najvažnijih poruka bila je da rečenica „ti si tako jaka“ ponekad može da ima potpuno drugačiji efekat od onog koji očekujemo. Kejt je objasnila da se nečija sposobnost da nastavi dalje može pogrešno protumačiti kao znak da mu pomoć ili nežnost nisu potrebni. Posebno je govorila o ljudima koji dugo neguju bolesne članove porodice i gledaju kako im se zdravstveno stanje pogoršava.

Takvo iskustvo, kaže ona, može duboko da slomi čoveka. Njena otvorenost o sopstvenom iskustvu zato nije samo priča o slavi i gubitku, već i podsećanje da tuga ne nestaje onda kada se život spolja nastavi. Za Kejt je gubitak majke značio gubitak osobe koju je nazivala svojim kompasom i najbližom prijateljicom. A sada, više od godinu dana nakon njene smrti, i dalje pokušava da pronađe način da živi sa posledicama tog gubitka.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar