Dorotea Despotović od najranijeg detinjstva znala je da je usvojena, a roditelje koji su je odgajili oduvek je smatrala svojom pravom porodicom. Ipak, njena životna priča otvorila je bolna pitanja o biološkom poreklu, osećaju odbačenosti i predrasudama sa kojima se suočavaju usvojena deca. Njene reči o odnosu sa biološkom majkom pokrenule su važno pitanje: da li je krv zaista ono što ljude čini porodicom?
Postoje životne priče koje nas podsete da porodične veze nisu uvek jednostavne i da ljubav ne mora da bude povezana sa biološkim srodstvom. Doroteina priča jedna je od njih. Njeno detinjstvo obeležilo je to što ju je majka svega 18 dana otkako ju je rodila ostavila u Zvečanskoj, a potom i usvajanje, ali i odrastanje u porodici koja joj je pružila ljubav, sigurnost i podršku. Dorotea je kao beba smeštena u Zvečansku, a potom je usvojena. Odmalena je znala istinu o svom poreklu, jer njeni usvojitelji nisu dozvolili da usvajanje postane porodična tajna. Za nju je majka bila Vesna, žena koja ju je odgajila, dok je biološku majku doživljavala kao osobu koja ju je rodila.
U emotivnoj ispovesti Dorotea je otvoreno govorila o svom odnosu sa biološkom majkom, razlozima zbog kojih nije osećala potrebu da je traži, ali i o uvredama koje je dobijala zbog toga što je usvojena.
Majka prodala kravu da bi sinu jedincu kupila auto: 7 godina kasnije, dobila je poziv koji će zauvek pamtiti
„Umro mi je na rukama nakon što sam sa 16 godina preživela silovanje“: Srpska pevačica progovorila o pokojnom ocu, teškom odrastanju i nasilju
Ćerka mi je umrla od raka, a zet je posle 40 dana uradio nešto što mu nikad neću oprostiti: Kad mi je unuka rekla šta radi, spakovala sam je i dovela kod mene
„Hvala Bogu da sam bila greška i hvala Bogu da sam ostavljena“
Dorotea je otvoreno je govorila o svom poreklu, usvajanju i odnosu sa biološkom majkom. Njena ispovest pokrenula je brojne reakcije jer je bez ulepšavanja iznela svoj lični doživljaj okolnosti u kojima je došla na svet, ali i objasnila zašto porodicu ne poistovećuje isključivo sa biološkim vezama.
– Kao beba bila sam greška između jedne devojke i čoveka koji je bio dosta stariji od nje. Greška koja je navodno nastala iz ljubavi, ali i dalje greška. Hvala Bogu da sam bila greška i hvala Bogu da sam ostavljena. U suprotnom ko zna kakav život bih ja živela – bila je iskrena ova mlada devojka.
,,Moja majka je moja mama Vesna“: Dorotea o odrastanju u usvojiteljskoj porodici
Dorotea je istakla da je od najranijeg detinjstva znala da je usvojena i da u njenoj porodici ta tema nikada nije predstavljala tajnu. Kako objašnjava, odrastala je uz jasno razumevanje razlike između biološkog porekla i roditeljstva koje se gradi kroz ljubav, brigu i svakodnevno prisustvo.
– Dete sam koje je naučeno još kad je bilo beba da je usvojeno i da je to okej. Da je moja majka moja mama Vesna, a da je biološka majka samo neko ko me rodio – ispričala je Despotovićeva.
Upravo zbog takvog odrastanja, kako je objasnila, nije osećala potrebu da traži biološku majku. Ipak, njen otac smatrao je da bi trebalo da upozna ženu koja ju je rodila.
-Moj tata je rekao: „Tea, dosta je bilo, moraš da upoznaš tu ženu.“ Niti u jednom trenutku to nisam želela budući da nisam osećala potrebu – rekla je Dorotea za Ona.rs.
Dorotea o biološkoj majci: „Biološka porodica me ne interesuje“
Susret sa biološkom majkom otvorio je pitanje koje mnogi postavljaju kada je reč o usvajanju: da li biološko poreklo samo po sebi stvara bliskost i potrebu za odnosom? Dorotea je u svojoj ispovesti jasno iznela lični stav, naglašavajući da ne oseća povezanost sa biološkom porodicom.
-Mene ta žena ne interesuje. Mene ta biološka porodica ne interesuje, ali zaista ne. Ona me je ostavila. Nemam ja tu šta da se guram i šta njima da pričam- navela je mlada devojka.
„Pisali su mi da sam kopile“: Predrasude prema usvojenoj deci
Pored pitanja porekla i odnosa sa biološkom majkom, Dorotea se suočila i sa uvredljivim komentarima na društvenim mrežama. Njeno iskustvo pokazuje koliko predrasude prema usvojenoj deci i dalje mogu biti prisutne, čak i kada osoba otvoreno govori o svom životu i porodici.
-Pisali su mi da sam kopile, usvojeno đubre, da ne znam šta je majčinska ljubav. Rekla sam sebi: „Ne možete vi mene da maltretirate zbog nečega što je lepo“. Tada sam donela odluku da ispričam svoju priču u javnosti. Nakon što jesam, javili su mi se mnogi ljudi, mnogo deca koja su usvojena. Dobili su osećaj da više ne moraju da se stide. Ako sam jednoj osobi pomogla tom pričom, ja sam za taj dan uspela. Znam ko su mi biološki roditelji i upoznala sam svoju biološku majku, iako nisam želela da je upoznam – rekla je Despotovićeva.
Možda je upravo to razlog zbog kojeg je njena ispovest toliko odjeknula. Ne samo zbog teških okolnosti o kojima je govorila, već i zato što otvara pitanje duboko ukorenjenih predstava o porodici. Doroteina priča podseća da biološko srodstvo i roditeljska ljubav nisu isto i da se osećaj pripadnosti ne može nametnuti samo na osnovu krvnih veza.



