Put do majčinstva za pevačicu Sanju Maletić trajao je godinama, a na tom putu suočavala se sa brojnim razočaranjima, teškim trenucima i izazovima koji su zahtevali mnogo strpljenja i snage. Ipak, ni onda kada je bilo najteže nije odustajala od svoje najveće životne želje za potomstvom. Uz veru u Boga, molitvu i pomoć medicine, ostvarila je san koji je dugo nosila u srcu, a rođenje ćerke Vanje na Vidovdan 2024. godine postalo je najvažnija pobeda njenog života.
Svoju borbu nikada nije skrivala od javnosti. Naprotiv, otvoreno je govorila o tome koliko joj je značilo da postane majka i koliko je bila spremna da istraje uprkos svim preprekama. Gotovo osam godina pokušavala je da dobije dete, a svaki neuspeh donosio je novo razočaranje. Ipak, povratak svakodnevnim obavezama nije joj ostavljao mnogo vremena da tuguje, pa je snagu pronalazila u veri da će se jednog dana sve promeniti.
„Nikada nisam krila koliko želim da budem majka. Otkako sam na sceni, znalo se da je to ono za šta sam bila spremna da se borim do samog kraja. Moja višegodišnja borba počela je tiho, ali sa verom da ću jednog dana držati svoje dete u rukama. Na tom putu nije bilo odustajanja, ma koliko puta da je bilo teško. Skoro osam godina pokušavali smo da dobijemo dete. Godine sam izgubila pokušavajući. Pokušaji su se završavali neuspešno, a nisam imala vremena ni da se isplačem i odbolujem budući da sam morala da se vratim obavezama. Morala sam da idem dalje i da verujem da će biti bolje i da će mi se ostvariti želja da postanem majka. Bilo je teških dana, ali i onih manje teških kada bi mi vera dala snage da se vodim time da ću pokušavati dok dišem i dok je medicina na mojoj strani. Dok god je postojala bilo kakva šansa od Boga i prirode, nastojala sam da se borim za majčinstvo“, ispričala je Sanja.
Bolest i godine nisu je zaustavile: „Rodila sam moju Vanju, moje Božje čudo“
Osim dugogodišnjih pokušaja da ostane trudna, pevačica se suočavala i sa bolešću štitne žlezde, Hašimotom, kao i sa nemogućnošću da usvoji dete zbog godina. Sve to predstavljalo je dodatni izazov, ali nije dozvolila da je prepreke potpuno slome. U najtežim trenucima oslanjala se na onu svoju snažniju, borbeniju stranu, koja joj nije dozvoljavala da odustane od onoga što je najviše želela.
„U momentima kada bih pomalo posustala, crpela sam snagu iz one svoje druge, jake ličnosti, borbene Sanje. Nisam dopuštala da padnem. Ta moja nesalomiva snaga vukla je ovu emotivnu i krhku. Govorila bih sebi da mi ni godine ni Hašimoto nisu prepreka. Verovala sam da Bog to može i da će mi dati snagu da i ja u tome uspem. Tako je i bilo. Posle osam godina borbe, rodila sam moju Vanju, moje Božje čudo. Rodila sam je na Vidovdan i time dokazala da je sve moguće kada dovoljno verujete i kada vas ne napušta volja. Govorili su da sam u godinama kada treba da čuvam unuče, a ne ćerku, ne znajući koliko je godina borbe iza mene. Te predrasude i zlorudi komentari najveći su problem našeg društva. Danas imam svoju sreću u rukama i takva radost veća je i jača od svega lošeg“, navela je pevačica.
Moja ćerka je sa 9 godina ostala nepokretna: Žena sa pijace mi je savetovala da postavim kameru u njenu sobu – ono što sam otkrila me je zaprepastilo
„Usvojila sam sina, a on mi je rekao: Nisam dečak“ Prelepa glumica izvela ćerke u javnost i izazvala lavinu komentara
Kupila sam sinu za rođendan papagaja koji govori: Tri meseca kasnije, ptica je glasom mog muža izgovorila nešto zbog čega sam se skamenila
Trudnoća u 51. godini protekla je mirno: „Molila sam se da se ništa loše ne dogodi“
Kada je konačno saznala da je trudna, pred njom je bio novi period ispunjen emocijama, nadom, ali i strahom. Posle toliko godina borbe bilo je sasvim prirodno da brine o tome da li će sve proteći kako treba. Ipak, trudnoću pamti kao mirnu i zdravu, bez mučnina i težih faza, a posebno ističe značaj stručnog medicinskog tima iz Soluna, koji je pratio njen put do majčinstva. Zbog godina je morala da prođe niz medicinskih provera kako bi dobila dozvolu za vantelesnu oplodnju. Bilo je potrebno utvrditi da je njeno zdravstveno stanje takvo da može da iznese trudnoću i rodi dete, a uz lekare, važnu ulogu u svemu imali su i njena vera i unutrašnji mir.
„Moja trudnoća prošla je lagano. Nisam imala povraćanja niti loše faze. Kod mene je pred vere i volje bio presudan odabir stručnog tima lekara iz Soluna. Morala sam da prođem niz provera kako bi mi dali dozvolu za veštačku oplodnju budući da sam imala preko pedeset godina. Morali su utvrditi da sam zdrava žena koja je sposobna da rodi dete. Trudila sam se da budem u miru sama sa sobom. Bilo je i straha, ali sam se molila da se ništa loše ne dogodi kada sam saznala da sam trudna. Teško je ne strahovati kada su iza mene tolike godine borbe, želje. Imala sam sreću i zahvalna sam Gospodu na tome. Imala sam i veliku želju za trešnjama i pojela bih sve koje bi mogle da se kupe na pijaci. Zato sam je po rođenju zvala majkinom trešnjicom. Volim što je devojčica i što sa njom mogu da izgradim odnos koji je blizak. Suprugovo i moje je da je vaspitamo najbolje što možemo, da je volimo i da joj pružimo sigurnost, a sve drugo je na njoj. Likom je ista tata, a za sada ima maminu energiju“, navela je Maletićeva.
Ćerka Vanja njena je najveća životna radost
Danas, kada je Vanja deo njenog života, pevačica na majčinstvo gleda kao na ostvarenje sna koje se ne može uporediti ni sa jednim drugim osećanjem. Upravo zato svoju priču ne posmatra samo kao ličnu pobedu već i kao mogući izvor nade za žene koje prolaze kroz slična iskustva. Svesna je koliko dug i emotivno iscrpljujući može da bude put do potomstva, zbog čega želi da njeno iskustvo ohrabri one koje se još bore da postanu majke. Ipak, njena poruka zasniva se na veri, istrajnosti i poverenju u medicinu, uz svest o tome koliko je svaka životna priča posebna.
„Rođenje moje Vanje, moje najveće ljubavi osećaj je koji ne mogu meriti ni sa jednim. To znaju sve majke. Volela bih da naš primer posluži drugim ženama kao nada da je sve moguće ukoliko veruju u Gospoda, u sebe i u medicinu. Nema tih godina koje su prepreka jača od volje, želje za detetom i vere u Gospoda. Borba je tu da nas podseti koliko toga možemo da podnesemo. Naša energija i vera to su što menja sve. Ukoliko se borite za svoje čedo, nemojte odustajati dok god dišete. Bog je taj koji kaže kada treba i na tom putu je najvažnije da mu verujete“, poručila je Sanja Maletić.
Posle gotovo osam godina nade, pokušaja i neizvesnosti, pevačica danas uživa u majčinstvu koje je toliko dugo priželjkivala. Njena priča govori o istrajnosti i snazi da se nastavi dalje i onda kada put postane težak, ali i o važnosti stručne medicinske pomoći na putu do potomstva. Rođenje Vanje na Vidovdan zauvek će ostati datum koji za Sanju ima posebno značenje, jer je upravo tada dobila ono za čim je godinama čeznula – priliku da postane majka.