Dete
Dete
Kada se rodila Lena, četvorogodišnji Luka nije plakao. Nije pravio scene u porodilištu. Poljubio je bebu i svi su rekli: „Kako je divan brat.“ Nekoliko dana kasnije počeo je da radi čudne stvari. Namerno je prosipao mleko. Tražio je cuclu koju odavno nije koristio. Budio se noću, govorio kao beba, a jednom je čak pokušao da gurne sestrina kolica. Kada ga je mama pitala zašto to radi usledio je odgovor koji ju je šokirao.
– Mama, ako me voliš, vrati bebu – kao iz topa je rekao dečak.
Psiholozi objašnjavaju da ovom rečenicom Luka nije želeo da nestane njegova sestra. Plašio se da će nestati on.
To nije bezobrazluk
Dolazak novog deteta u porodicu jedan je od najvećih događaja u životu starijeg brata ili sestre. Za odrasle je to razlog za slavlje, a za dete često trenutak u kojem se prvi put suočava sa osećajem da više nije jedino i najvažnije. Ljubomora koja se tada javlja nije znak da je dete loše, razmaženo ili bezobrazno. To je sasvim prirodna emocija koja govori da se plaši da će izgubiti ljubav, pažnju i sigurnost koju je do tada imalo.
Malo dete još ne razume da ljubav roditelja može da se umnožava. U njegovom svetu sve izgleda jednostavno: do juče je mama bila samo njegova, tata je imao vremena samo za njega, bake i deke dolazili su zbog njega, a sada se čini da se ceo svet vrti oko bebe. Dete tada ne misli: „Mrzim svog brata“ ili „Ne volim svoju sestru.“ Ono se pita: „Da li mene još neko voli?“
Zato ljubomoru nikada ne treba posmatrati kao neposlušnost. Iza nje se gotovo uvek krije strah.
Roditelji često očekuju da će im dete otvoreno reći da je ljubomorno. Međutim, deca retko umeju da imenuju svoja osećanja. Umesto rečima, ona ih pokazuju ponašanjem. Neka ponovo počnu da piške u krevet iako su to odavno prerasla. Neka traže flašicu ili cuclu, žele da ih hrane ili nose kao bebu. Druga postaju agresivna, guraju mlađeg brata ili sestru ili namerno prave nestašluke baš kada roditelj uzme bebu u naručje.
Ima i one dece koja svoju tugu ne pokazuju glasno. Postaju ćutljiva, povučena, odbijaju vrtić, često se razbole ili počnu da grickaju nokte. Njihova poruka je ista, samo mnogo tiša.
Nažalost, upravo tada roditelji često prave najveću grešku. U želji da smire situaciju izgovaraju rečenice poput ovih: ti si stariji, budi pametniji, vidiš kako je beba dobra…. Međutim, dete iza tih reči čuje nešto sasvim drugo i tumači ihna svoj način. Za njega ove reči znače da ono i njegova osećanja nisu važna.

Kako se leči ljubomora
Zabranama sigurno ne. Pričom da dete nema razloga da bude ljubomorno nećemo mnogo postići. Kao što znamo, emocije ne slušaju razum. One traže da budu prihvaćene. Za početak izbegavajte poređenja tipa: „vidi kako je tvoja sestra dobra“ ili „brat je u tvojim godinama bio mirniji“. Pored toga bilo bi dobro da u toku dana odvojite bar 15 minuta samo za straije dete. Bez telefona, bez televizora i bez bebe. Uključite dete u brigu o bebi, neka donese pelenu, otpeva pesmicu ili izabere benkicu. Tako će se osećati važnim, a ne zamenjenim. I ne zaboravite da pohvalite starije dete kada pokaže nežnost, strpljenje ili razumevanje. Deca mnogo češće ponavljaju ponašanja za koja dobiju pažnju.
Klinički psiholog dr Laura Markham, autorka knjige „Smiren roditelj, srećna braća i sestre“ objašnjava da iza dečje ljubomore najčešće ne stoji želja da povredi drugo dete, već osećaj da je dete izgubilo pažnju, bliskost i sigurnost. Kada dete pokaže ljubomoru, roditelj prvo treba da pokuša da razume emociju koja stoji iza ponašanja, a tek onda da postavi granicu. Prenosimo vam pet ključnih preporuka poznate američke doktorke:
1. Ne gasite osećanje
Kada dete kaže: ne volim bebu ili samo nju voliš, prirodna reakcija roditelja često je da ga ispravi: nemoj tako da pričaš, voliš ti svoju sestru.
Međutim, dete tada ne oseća da je saslušano. Mnogo bolje je reći: zvuči kao da ti je teško što mama sada mnogo vremena provodi sa bebom.
Kada dete oseti da ga roditelj razume, lakše može da prihvati situaciju.
2. Bez nasilja
Dete ima pravo da bude ljuto, tužno ili ljubomorno. Nema pravo da povredi drugo dete. Zato roditelj može reći: razumem da si ljut. Smeš da budeš ljut. Ali ne smeš da udaraš bebu.“
Na taj način dete uči da su emocije dozvoljene, ali da postoje granice u ponašanju.
3. Vreme samo za vas
Jedna od najvažnijih stvari jeste da starije dete ne dobije osećaj da je izgubilo roditelja dolaskom bebe. Ne mora to biti veliki izlazak ili poseban događaj. Nekada je dovoljno deset ili petnaest minuta dnevno da mu mama kaže: sada sam samo tvoja. Takvi trenuci detetu vraćaju osećaj sigurnosti.
4. Izbegavajte takmičenja
Rečenice poput: vidi kako je tvoja sestra mirna ili brat je u tvojim godinama već znao to mogu stvoriti osećaj da dete mora da se bori za roditeljsku ljubav.
Svako dete želi da bude voljeno zbog onoga što jeste, a ne zato što je bolje ili uspešnije od svog brata ili sestre.
5. Pravite tim, ne rivale
Umesto da stalno ističemo razlike, roditelji mogu da grade osećaj zajedništva. Idealno bi bilo da deci što češće govorite rečenice tipa: vas dvoje ste moj tim. Ili da predložite da zajedno nešto uradite, napravite
Cilj nije da deca nikada ne budu ljubomorna ili da se nikada ne posvađaju. Cilj je da nauče kako da vole nekoga čak i kada su ponekad ljuti na njega. Kada dete ne mora da se takmiči za ljubav roditelja, tada dobija najveću šansu da jednog dana iskreno voli druge ljude. Brat i sestra ne postaju bliski zato što ih roditelji nateraju da se vole. Postaju bliski onda kada oboje odrastaju sa sigurnošću da u porodici ima dovoljno ljubavi za svakoga.