Dete
Dete
Kada se beba rodi, porodica obično odmah počinje da traži sličnosti – čije su oči, nos, usne, kosa ili oblik lica. Kako dete raste, postaje jasno da od roditelja nije nasledilo samo ono što se primećuje na prvi pogled.
Genetika ima važnu ulogu i u razvoju zuba, vilice i čitave usne duplje.
To, naravno, ne znači da će dete koje ima roditelja sa krivim zubima neminovno imati isti problem, niti da su karijes i drugi problemi sa zubima jednostavno „zapisani u genima“. Ishrana, oralna higijena, izloženost fluoridu, navike i redovni stomatološki pregledi imaju veoma važnu ulogu.
Ipak, neke karakteristike mogu imati snažnu naslednu komponentu.
1. Veličina i oblik zuba
Pogledajte svoje zube, a zatim zube partnera. Veliki prednji zubi, sitniji zubi ili njihov specifičan oblik mogu se pojavljivati kod više članova iste porodice.
Genetski faktori značajno učestvuju u određivanju veličine i oblika zuba, pa dete može imati zube koji veoma podsećaju na mamine ili tatine.
Zanimljivo je da dete ne mora da nasledi sve karakteristike „u paketu“. Upravo kombinacija različitih naslednih osobina može kasnije da utiče i na raspored zuba.
2. Veličina i oblik vilice
I vilica ima naslednu komponentu.
Dete može naslediti užu ili širu vilicu, kao i određene karakteristike njenog rasta. To je posebno važno zato što veličina vilice i veličina zuba zajedno utiču na to koliko će prostora zubi imati kada počnu da niču.
Ako su zubi relativno veliki, a vilica uža, može postojati veća sklonost ka nedostatku prostora i zbijenosti zuba.
3. Raspored zuba
Zašto jedno dete ima gotovo savršeno ravne zube, dok drugom zubi počinju da se preklapaju čim izniknu?
I ovde genetika može biti deo odgovora.
Nasleđene karakteristike veličine zuba i vilice mogu uticati na to koliko prostora postoji za pravilan raspored zuba.
Zbog toga se kod članova iste porodice ponekad mogu videti slični ortodontski problemi. Ipak, genetika nije jedini faktor – na razvoj vilice i položaj zuba mogu uticati i navike i drugi faktori tokom odrastanja.
4. Zagrižaj
Ako mama ili tata imaju izražen predgriz, podgriz ili neki drugi problem sa zagrižajem, moguće je da će dete imati veću predispoziciju za sličan obrazac.
Na zagrižaj utiču položaj i rast gornje i donje vilice, kao i položaj samih zuba, a deo tih karakteristika određen je genetikom.
Zato ortodont prilikom pregleda deteta često uzima u obzir i porodičnu istoriju ortodontskih problema.
5. Kvalitet i razvoj zubne gleđi
Gleđ je spoljašnji, izuzetno čvrst sloj zuba koji ga štiti, a genetika učestvuje u njenom formiranju.
Postoje nasledna stanja koja mogu dovesti do poremećaja u razvoju gleđi, zbog čega ona može biti tanja, slabije mineralizovana ili drugačijeg izgleda.
Kod većine dece situacija, naravno, nije tako jednostavna. Na zdravlje i otpornost zuba utiču brojni faktori, pa činjenica da roditelj ima „slabije zube“ ne znači automatski da će ih imati i dete.
6. Broj zuba
Čak i broj zuba može biti povezan sa genetikom.
Kod pojedinih ljudi jedan ili više stalnih zuba nikada se ne razviju, a sklonost ka urođenom nedostatku određenih zuba može se pojavljivati u porodicama.
Sa druge strane, znatno ređe se mogu razviti dodatni, prekobrojni zubi.
Zbog toga stomatolog nekada već tokom detinjstva, uz pomoć pregleda i odgovarajućeg snimanja kada je ono potrebno, može da utvrdi da li se zametci stalnih zuba pravilno razvijaju.
7. Kada i kako niču zubi
Roditelji često porede svoju bebu sa drugom decom: „Njegov vršnjak već ima nekoliko zuba, a njemu još nijedan nije iznikao.“
Ali vreme nicanja zuba razlikuje se od deteta do deteta, a genetski faktori takođe učestvuju u određivanju vremena razvoja i nicanja zuba.
Zato nešto ranije ili kasnije nicanje samo po sebi ne mora da znači da postoji problem.
A šta je sa karijesom – da li se i on nasleđuje?
Ovo je deo oko kojeg postoji mnogo zabune.
Genetika može uticati na pojedine faktore povezane sa podložnošću problemima sa zubima, ali karijes se ne može jednostavno objasniti time da je dete „nasledilo loše zube“.
Na pojavu karijesa snažno utiču bakterije u zubnom plaku, učestalost konzumiranja šećera, oralna higijena, izloženost fluoridu i druge okolnosti.
Zato rečenica „i ja sam imao loše zube, pa će ih imati i moje dete“ ne bi trebalo da bude razlog za odustajanje. Upravo pravilna higijena od prvog zuba, odgovarajuća ishrana i redovne kontrole kod stomatologa mogu napraviti ogromnu razliku.
Drugim rečima, dete zaista može od roditelja naslediti brojne osobine koje se kriju iza njegovog osmeha – ali geni nisu jedini koji odlučuju kako će njegovi zubi izgledati i koliko će biti zdravi.
Ako mama ima ravnu, a tata kovrdžavu kosu, kakvu će imati dete? Genetika ima iznenađenje, opširnije čitajte u našoj POSEBNOJ VESTI.