Sveti mučenici i vešti neimari duboko su urezani u naše narodne običaje, a u seoskim sredinama današnji dan je posebno važan

Sveti mučenici Flor i Lavr duboko su utkani u srpsku tradiciju i narodne običaje kao neprikosnoveni zaštitnici domaćih životinja, a pre svega plemenitih i vernih konja. Prema hrišćanskom predanju, braća blizanci, Flor i Lavr, bili su vešti kamenoresci i neimari. Stradali su zbog svoje vere. Obeležavaju se uvek posle Gospojinskog posta.

Srpski narod ih vekovima poštuje zbog čuda koja su činili vezano za stočni fond i očuvanje zdravlja radnih životinja.  U seoskim sredinama ostali su još običaji koji narod poštuje, verujući da će tako zaštititi stoku.

Evo nekih od zanimljivih predanja i običaja vezanih za 31. avgust, dan posvećen braći Floru i Lavru:

Možda vas zanima
  • Stroga zabrana rada: Na ovaj dan važi nepisano pravilo: konji se ni u kom slučaju ne uprežu u kola, ne rade u polju, niti se jašu. Veruje se da bi svaki rad na ovaj praznik doneo nesreću, bolest ili pomor stoke, pa domaćini svojim vernim životinjama obezbeđuju potpuno slobodan i miran dan.

  • Pletene grive: Domaćini su ranije s posebnom pažnjom timarili konje na ovaj dan. Često su im pleli trake u grive i repove, verujući da tako štite životinju od uroka, bolesti i zle sreće tokom predstojećih jesenjih i zimskih meseci.

  • Bogata trpeza: Konji i ostala stoka na ovaj dan dobijaju izdašniju i kvalitetniju hranu. U nekim krajevima Srbije domaćice su pripremanje posebnih obroka za stoku smatrale obavezom, kako bi pokazale zahvalnost životinjama koje nose najveći teret seoskog života.

  • Blagosiljanje i molitva: U mnogim krajevima običaj je da se na ovaj praznik pozove seoski sveštenik da očita molitvu i blagoslovi štale, kropeći ih osveštanom vodom. Pored ikona u kući, molitve za zdravlje stoke upućivale su se direktno Svetom Floru i Lavru uz paljenje sveća.

Neraskidiva veza čoveka i prirode

Ovaj praznik uvek je podsećao na neraskidivu vezu između čoveka, zemlje i životinja koje su nam vekovima pomagale da opstanemo.

Zanimljivo je da se predanje o braći blizancima, iako je prvenstveno vezan za seosku sredinu i stočarstvo, na poseban način prepliće sa istorijom i urbanim identitetom pojedinih gradova. Kako su se gradovi širili i razvijali, pre svega u 19. i početkom 20. veka, konji su bili žila kucavica gradskog saobraćaja, transporta robe, fijakera i gradskih službi.

Zanatlije, koje su držale konjske zaprege, kao i gradski saobraćajci tog vremena, izuzetno su poštovali ovaj praznik. U gradskim sredinama gde su postojale konjičke kasarne ili konjički klubovi, ovaj dan se takođe obeležavao uz pojačanu brigu o životinjama, jer su konji bili ključni za funkcionisanje samog grada pre dolaska automobila i traktora.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar