Biljana i Goran Komlenić iz Mrkonjić Grada punih 17 godina čekali su da postanu roditelji. Posle duge borbe i šest neuspešnih pokušaja vantelesne oplodnje, ostavrila im se najveća želja. Dobili su ćerku Anju koja danas ima tri godine.
Velika podrška bile su im zvanične institucije i ceo zdravtsveni sistem.
Državljani Srbije koji se nalaze u sličnoj borbi za potomstvo imaju na raspolaganju niz značajnih mogućnosti o trošku države, koje proces vantelesne oplodnje (VTO) čine znatno dostupnijim nego ranije. Evo koje su sve mere dostupne građanima naše zemlje:
Ceca Ražnatović sa 22 godine otišla na vantelesnu oplodnju: „Predrasude me nisu zanimale, više od svega sam želela dete“
Čudo na Ceru? Porodica veruje da je Pavlija prohodala zahvaljujući Bogorodici
„Čuvala sam dvoje dece, a onda me je šestogodišnjakinja gađala nožem“: Dadilja tvrdi da je preživela užas
-
Neograničeni pokušaji: Osigurane žene do navršene 45. godine života imaju pravo na neograničen broj postupaka vantelesne oplodnje, sve do uspešnog ishoda i rođenja prvog deteta.
-
Drugo dete: Parovi imaju pravo na dva stimulisana postupka VTO o trošku države za dobijanje drugog deteta, uz uslov da žena nije navršila 45 godina u trenutku podnošenja zahteva.
-
Postupci sa zamrznutim embrionima (krioembriotransfer): Pored svežih ciklusa, o trošku RFZO-a obezbeđeni su i postupci krioembriotransfoda iz ranije kreiranih i sačuvanih embriona, čime se povećavaju šanse za uspeh bez ponavljanja teške hormonske stimulacije.
-
Starosna granica: Granica do koje žena može ući u proces VTO o trošku države jeste navršenih 45 godina života.
-
Privatne klinike o državnom trošku: Proces se ne obavlja više samo u državnim kliničkim centrima, već i u nizu odabranih privatnih zdravstvenih ustanova koje imaju ugovor sa RFZO-om. Time se smanjuju liste čekanja, a pacijentima se omogućava veći izbor klinika i lekara.
-
Donacija jajnih ćelija i spermatozoida: Republički fond u potpunosti finansira postupke vantelesne oplodnje sa doniranim reproduktivnim materijalom (jajnim ćelijama ili spermatozoidima), uključujući i troškove uvoza genetskog materijala iz međunarodnih banaka, što je ključna šansa za parove koji ne mogu da se ostvare sa sopstvenim ćelijama.
Kako izgleda procedura
Prvi korak za sve parove ili žene koje samostalno ulaze u ovaj proces jeste odlazak izabranom ginekologu u domu zdravlja. On pokreće takozvanu „VTO komisiju“ i izdaje upute za neophodne dijagnostičke analize za oba partnera (hormonski status, brisevi, spermogram, infektivni markeri i dr.). Kada se pripremi kompletna medicinska dokumentacija, predmet se upućuje na nadležnu komisiju zdravstvene ustanove koja odobrava postupak o trošku države.
Za svaku ženu koja se trenutno nalazi u ovoj tihoj, iscrpljujućoj borbi, okružena štopericama, terapijama, koja je preplavljena nadom i strahom u isto vreme važno je da poručimo da nisu same, čak i kada se tako osećaju.
Put do majčinstva ponekad nije pravolinijski. Nekad je to staza posuta preprekama, neprospavanim noćima, razočarenjima koja lome srce i pitanjima bez odgovora. I potpuno je u redu ako ste umorne. U redu je da osetite tugu, bes… Ali, dozvolite sebi da u tom umoru pronađete i tihu, tvrdoglavu snagu.
Svaki korak koji napravite, svaki pregled, svaka suza i svaki duboki udah dok krećete ispočetka dokaz su vaše hrabrosti.
Verujte svom telu, dajte mu vremena da se oporavi i ne merite svoju vrednost brojem pokušaja. Kada vaša priča jednom dobije svoj najljepši epilog, izbrisaće se svi teški trenuci, a zagrljaj za koji ste se toliko borili imaće neprocenjivu težinu.
Do tada, budite nežne prema sebi. Vaša borba vas već sada čini neverovatnom majkom.