Kirsti, majka dvojice dečaka, otkrila je kako joj je renoviranje kuće pomoglo da prebrodi jedan od najzahtevnijih perioda u životu – odgajanje dve male bebe tokom karantina. Umesto da renoviranje ostavi za „neka bolja vremena“, ona je radove prilagodila ritmu svojih sinova. Čak je i dok je beba spavala u marami uspevala da obavi deo poslova.
Renovirala dok je beba spavala u marami
Kirstin prvi sin Fredi rođen je 2020. godine, a kako kaže, bio je prilično zahtevan kada je noćno spavanje u pitanju. Ipak, tokom dana je imao jedan duži period sna.
„Više od godinu dana spavao je samo na meni, ali je svakog dana imao jedan čvrst period od oko dva sata. Zato sam sve što sam mogla da uradim na renoviranju dok je bio u marami i spavao – radila“, prisetila se Kirsti.
Mnogi roditelji prave istu grešku: Evo kada beba treba da ide uveče na spavanje
Valentina je gladovala za vantelesnu oplodnju i rodila dete u 66. godini: Posle porođaja krenuo je užasan scenario
Vedrana Rudan je odrastala uz nasilnog oca, pa se udala za nasilnika: Zašto ćerke nekad ponove majčinu sudbinu?
Tokom tih dragocenih nekoliko sati uspela je da okreči ormariće u pomoćnoj prostoriji, ali i da radi na sobi za bebu, uključujući krečenje i postavljanje tapeta. Nekoliko meseci kasnije upustila se i u zahtevnije radove, pa je počela da gletuje plafon preko starog, reljefnog Artex premaza. Ipak, vodila je računa o bezbednosti.
„Naravno, postoje rizični poslovi koje bih izbegavala – nisam koristila električne alate, nisam brusila i nisam radila ništa što stvara mnogo prašine ili podrazumeva otrovne materijale. Ali lakši i tiši poslovi, koje sam mogla da radim dok beba spava na meni, odgovarali su mi.“
Kada je beba porasla, prihvatila se zahtevnijih radova
Kako je Fredi rastao, Kirsti je dobijala sve više slobode.
„Fredi nikada nije puzao, pa kada je malo porastao, mogla sam da ga spustim da se igra, a da mu pričam i pevam dok završavam poslove“, rekla je.
To joj je omogućilo da se posveti i većim projektima. Do njegovog prvog rođendana već je odlučila da uredi igraonicu. Preko interneta je kupila starinski kuhinjski sto, a zatim mesecima skidala sivu boju sa njega.
„Bilo je naporno, ali osim što sam tako uštedela novac, više volim stvari koje imaju svoju priču.“
Renovirala i tokom druge trudnoće
Kada je Fredi imao 14 meseci, Kirsti je ostala trudna sa drugim sinom Magnusom. Ni trudnoća je nije sprečila da nastavi sa radovima.
„Postavila sam tapete u kuhinji – nisam mogla tek tako da napravim pauzu od devet meseci u renoviranju. Takođe, nisam znala kakva će biti beba kada se rodi, pa sam pokušala da uradim što je više moguće pre toga. Imala sam osećaj da vreme ističe.“
Nakon rođenja drugog sina nastavila je da sređuje kuću. Uredila je igraonicu, postavila stari parket od cigli i obložila zidove dekorativnim panelima. Kada je Magnus imao samo devet meseci, sama je naučila da postavlja zidne panele.
Renoviranje joj je pomoglo da sačuva mentalnu stabilnost
Za Kirsti renoviranje vremenom više nije bilo samo sređivanje doma. Postalo je način da zadrži osećaj rutine i fokus u veoma teškom periodu. Oba njena sina rođena su tokom karantina, kada je svakodnevica bila potpuno drugačija.
„Bilo mi je potrebno renoviranje da bih izdržala“, kaže ona.
„Svaki dan je dugo izgledao isto. Išli smo u jednosatnu šetnju. Gledali smo dnevna obraćanja na televiziji, ali pošto sam bila na porodiljskom, nisam imala posao ni rutinu.“
Kako objašnjava, kuća joj je dala konkretan cilj i okupirala misli u periodu kada se borila i sa nedostatkom sna.
„Nedostatak sna zbog dvoje dece koja gotovo uopšte nisu spavala noću verovatno je uticao na moje mentalno zdravlje, ali projekat mi je držao misli zauzetim.“
Tokom porodiljskog odsustva uspela je da napravi veliki napredak.
„Tokom porodiljskog sam napravila ogroman napredak – verovatno veći nego što sam uspela da napravim otkako sam se vratila na posao.“
Ljubav prema majstorisanu nasledila od oca
Kirsti kaže da je od malih nogu gledala oca kako obavlja različite kućne poslove, zbog čega joj nije bilo neobično da se i sama lati alata. U novu kuću uselila se dok je prvi put bila trudna. Tokom trudnoće postavljala je pločice u toaletu i sređivala zidove.
„Dan pre nego što sam rodila starijeg sina, gletovala sam svoje plakare“, prisetila se.
I dečaci danas vole da „majstorišu“
Danas njeni sinovi imaju pet i sedam godina, a iako je veliki projekat renoviranja završen, Kirsti kaže da je kuća i dalje „projekat koji nikada ne prestaje“. Sada u radove uključuje i svoje dečake, baš kao što su njeni roditelji nekada uključivali nju.
„Vole da biraju boje. Dam im nekoliko opcija koje bih mogla da prihvatim, a onda oni suze izbor.“
Njen mlađi sin posebno uživa u korišćenju stolarskih alata koje uči u školi.
„Dobro je da deca vide da mogu da budu uključena i da razvijaju kreativan način razmišljanja.“
Kada je Fredi imao pet godina, sam je izabrao tapete za svoju sobu. Kirsti se nada da će jednog dana njeni sinovi biti inspirisani njenim primerom na isti način na koji su nju njeni roditelji podstakli da nauči da samostalno obavlja kućne radove.
„Nije bilo lako“
Ipak, Kirsti naglašava da usklađivanje majčinstva i renoviranja nije bilo jednostavno.
„Dojila sam obojicu. Bila sam veoma posvećena njihovim potrebama i želeli su da ih često držim – bili su prave ‘velkro bebe’, i njihove potrebe su uvek bile na prvom mestu.“
Zbog toga je morala da prihvati da se radovi neće odvijati prema klasičnom rasporedu.
„Moj rok za završetak igraonice praktično je bio celo porodiljsko odsustvo i nisam se svake nedelje osvrtala i upoređivala napredak sa prethodnom.“
Jedan od njenih trikova bilo je i uključivanje dece u radove. Tako joj je, na primer, Magnus sa dve godine pomagao da skida stare tapete. Kroz svoje iskustvo Kirsti je shvatila da je moguće uraditi mnogo više nego što je očekivala, čak i uz svakodnevnu brigu o bebama. Ipak, naglašava da njena priča ne treba da bude merilo za druge roditelje.
„Razumem da to nije lako svima. Imala sam sreće što sam se osećala dovoljno dobro da renoviram tokom trudnoće i nakon porođaja i ne želim da se bilo ko poredi sa mnom“, rekla je Kirsti, prenosi Metro.