Ako dete uzima sirup, flašicu treba dobro promućkati pre svake doze, osim ako u uputstvu za konkretan preparat nije drugačije navedeno

Davanje leka detetu ume da bude pravi izazov, posebno kada je sirup gorkog ukusa ili dete odbija da proguta tabletu. U tim situacijama roditelji često pokušavaju različite trikove, ali je najvažnije da se terapija primenjuje pravilno i u skladu sa savetom pedijatra. Pedijatar Tatjana Vukomanović ukazuje na nekoliko načina koji mogu da olakšaju ovaj zadatak.

Dozu određuje lekar, a ne roditelj

Najvažnije pravilo jeste da se lek detetu daje u propisanoj dozi i u predviđenim vremenskim razmacima. Dozu ne treba samostalno povećavati ili smanjivati, niti terapiju prekidati čim se dete oseti bolje. Posebno je važno pridržavati se uputstava lekara kada su u pitanju antibiotici. Ako dete lek ispljune, povrati ili deo doze prospe, nemojte automatski davati novu punu dozu, već proverite uputstvo za konkretan lek ili se posavetujte sa pedijatrom ili farmaceutom. Ukoliko se nakon uzimanja pojave simptomi poput osipa, svraba, otoka, otežanog disanja ili drugih neuobičajenih reakcija, potrebno je odmah potražiti medicinski savet.

Obratite pažnju na vreme uzimanja

Nisu svi lekovi namenjeni za uzimanje u isto vreme u odnosu na obrok. Neki se uzimaju pre jela, neki uz obrok, a neki nakon njega. Određena hrana i pića takođe mogu uticati na apsorpciju pojedinih lekova. Zato je najbolje pratiti uputstvo uz lek ili preporuku lekara i farmaceuta. Ako dete uzima sirup, flašicu treba dobro promućkati pre svake doze, osim ako u uputstvu za konkretan preparat nije drugačije navedeno.

Možda vas zanima

Lekove bez recepta ne birajte nasumično

Činjenica da se određeni lek može kupiti bez recepta ne znači da je pogodan za svako dete. Prilikom kupovine farmaceutu treba reći uzrast i telesnu težinu deteta, kao i koje druge lekove ili preparate već koristi. Važno je pomenuti i poznate alergije. Kod dece doziranje često zavisi upravo od telesne težine, zbog čega lek namenjen odraslima ne treba samostalno „preračunavati“ ili deliti na pola.

Ne lomite tablete i ne otvarajte kapsule na svoju ruku

Nije svaka tableta predviđena za lomljenje, niti se svaka kapsula sme otvoriti i sadržaj pomešati sa hranom ili tečnošću. Neki lekovi imaju zaštitni omotač ili su napravljeni tako da se aktivna supstanca postepeno oslobađa. Lomljenjem, drobljenjem ili otvaranjem može se promeniti način na koji lek deluje. Zato pre bilo kakvog menjanja oblika leka treba proveriti uputstvo ili pitati lekara ili farmaceuta.

Kako pravilno dati sirup špricem?

Kod beba i male dece oralni špric često može biti praktičniji od kašičice, jer omogućava precizno odmeravanje. Dete bi, kada je moguće, trebalo da bude u uspravnom ili poluuspravnom položaju. Vrh šprica postavite uz unutrašnju stranu obraza i lek istiskujte polako, u manjim količinama, kako bi dete stiglo da proguta. Nije preporučljivo naglo istisnuti celu dozu u usta jer to povećava rizik od zagrcnjivanja.

Jedan trik sa flašicom

Ako je beba navikla na cuclu, neki roditelji koriste cuclu kao pomoć pri davanju leka. Ipak, lek ne treba stavljati u celu flašicu sa mlekom ili napitkom, jer dete možda neće popiti celu količinu i tako neće dobiti kompletnu dozu. Praktičnije je lek dati oralnim špricem, a zatim ponuditi detetu cuclu ako mu to pomaže da lakše proguta.

Kako ublažiti gorak ukus leka?

Gorak ukus često je najveći problem kada dete treba da popije sirup. Jedan od trikova koji roditelji koriste jeste da detetu pre leka ponude nešto hladno, poput malog zalogaja hladne hrane, ukoliko je to uzrastom i zdravstvenim stanjem deteta odgovarajuće. Kod davanja sirupa špricem, lek se može usmeriti ka unutrašnjoj strani obraza, umesto direktno na sredinu jezika. Na taj način ukus može biti manje izražen. Nemojte, međutim, mešati lek sa hranom, sokom ili drugim napitkom bez prethodne provere da li je to dozvoljeno za konkretan preparat.

Šta ako dete povrati lek?

Ako dete povrati ubrzo nakon uzimanja leka, nije uvek jednostavno proceniti koliko je preparata već apsorbovano. Zato nije dobro automatski ponavljati celu dozu. Pravilo može zavisiti od konkretnog leka, vremena koje je prošlo i toga koliko je dete povratilo. U slučaju nedoumice, najbolje je kontaktirati pedijatra ili farmaceuta i navesti tačan naziv leka, dozu i vreme kada je dat.

Psihološki pristup može mnogo da pomogne

Pored samog načina davanja leka, važan je i pristup detetu.

Nemojte lek predstavljati kao bombonu. Detetu je bolje objasniti da je to lek koji mu pomaže da ozdravi. Na taj način se istovremeno izbegava stvaranje opasne asocijacije između lekova i slatkiša.

Ponudite detetu mali izbor. Na primer, može samo da odluči da li će lek popiti sedeći na stolici ili u roditeljskom krilu. Ovakav „privid kontrole“ može smanjiti otpor.

Budite smireni. Ako roditelj pokazuje nervozu ili strah, dete to lako može da primeti. Kratak i miran pristup često je efikasniji od dugog ubeđivanja.

Koristite hranu samo ako je to dozvoljeno. Ukoliko lekar ili farmaceut potvrdi da se konkretan lek sme mešati sa hranom, koristite malu količinu namirnice koju će dete sigurno pojesti. Važno je da cela doza završi u detetu, a ne ostane u tanjiru.

Kuhinjska kašika nije zamena za dozirni špric

Za merenje sirupa najbolje je koristiti originalni oralni špric, mericu ili kašičicu koja dolazi uz preparat. Obične kuhinjske kašike razlikuju se po zapremini i zato nisu dovoljno precizne za odmeravanje leka. Kada je u pitanju terapija za dete, najvažnije je držati se uputstva za konkretan preparat i preporuke pedijatra. Ako postoji bilo kakva nedoumica oko doze, kombinovanja lekova, povraćanja ili načina primene, sigurnije je proveriti sa zdravstvenim radnikom nego samostalno menjati terapiju.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar