Mame i tate
Mame i tate
Nakon razvoda od nasilnog supruga, tridesetšestogodišnja Marija Nikolić godinama je sama gradila sigurnost za svoju ćerku. Šest godina kasnije, ponovo je pronašla ljubav, udala se za čoveka koji je prihvatio i njeno dete, a onda saznala da čeka sina. Kako kaže naša sagovornica za portal Mame, najteži deo, nije bio saopštiti trudnoću, već objasniti devojčici da dolazak bebe neće umanjiti njeno mesto u porodici.
Kada nova sreća probudi stari strah
Za mnoge roditelje vest o novoj trudnoći predstavlja jedan od najlepših trenutaka u životu, ali kada u porodici već postoji dete iz prethodnog braka, radost može pratiti i strah od toga kako će ono prihvatiti novu situaciju. Posebno kada iza porodice stoji težak razvod i iskustvo nasilja, potreba za sigurnošću postaje još izraženija. Naša sagovornica danas čeka sina sa suprugom sa kojim je pronašla mir nakon turbulentnog perioda života. Njena ćerka, koju je dobila u prvom braku, tada je već imala svoj svet, navike i predstavu o porodici. Upravo zato majka je najviše strahovala od jednog pitanja.
„Kada sam saznala da sam trudna, naravno da sam bila presrećna. Posle svega što sam prošla, ta trudnoća mi je predstavljala novu stranicu života. Ali gotovo istog trenutka počela sam da mislim na ćerku. Pitala sam se kako će ona doživeti činjenicu da ću imati još jedno dete“, iskreno je ispričala Marija.
„Zaljubljena sam u svog muža do ušiju zbog njegove posvećenosti našim sinovima“: Voditeljka za Mame o porodici, braku i karijeri
„Nikada neću“… Hoćeš! Influenserka pokazala kako roditeljstvo sruši sva naša velika „nikad“
„Ostajemo zajedno zbog dece“: Psihoterapeutkinja upozorava šta deca zapravo vide u braku bez ljubavi
Kako nam je objasnila, nije se plašila da će njena ćerka nužno biti protiv bebe, već da će iza njene reakcije stajati mnogo dublji strah – bojazan da će izgubiti pažnju i ljubav, navela je naša sagovornica.
„Nije pitala za bebu, već za svoje mesto u mom srcu“
Razgovor koji je usledio bio je jedan od najemotivnijih u njihovom odnosu.
„Danima sam razmišljala kako da joj saopštim da će dobiti brata. Nisam želela da to bude usputna informacija. Znala sam da će se njen život promeniti i da moram da joj dozvolim da bude deo tog razgovora“, prisetila se naša sagovornica.
Kada joj je konačno rekla da čeka bebu, reakcija devojčice bila je drugačija od one koju je majka očekivala.
„Nije me prvo pitala da li je dečak ili devojčica. Nije me pitala ni kada će se beba roditi. Pogledala me je i pitala: ‘Mama, a hoćeš li mene onda i dalje voleti?’ U tom trenutku sam shvatila da ona zapravo ne pita ništa o bebi. Pita mene da li će i dalje imati svoje mesto u mom životu“, emotivno je ispričala naša sagovornica za Mame.
Taj trenutak joj je, kako kaže, zauvek ostao urezan u sećanje.
„Zagrlila sam je i rekla joj da moja ljubav prema njoj ne može da nestane zato što će dobiti brata. Rekla sam joj da se naša porodica menja, ali da ona ne gubi svoje mesto u njoj. To mi je bilo najvažnije da razume“, objasnila je naša sagovornica koja je želela da bude iskrena prema svojoj devojčici.
„Rekla sam joj da će se neke stvari promeniti. Beba će tražiti mnogo vremena, biće dana kada ću biti umorna i kada neću moći odmah da joj se posvetim. Nisam želela da joj obećam nešto što ne mogu da ispunim. Ali sam joj obećala da se moja ljubav prema njoj neće promeniti“, istakla je naša sagovornica.
Posebno joj je bilo važno da devojčica razume da ljubav prema deci nije nešto što se deli na jednake delove.
„Rekla sam joj da ljubav nije torta koju kada podeliš na dva dela imaš manje. Kada voliš drugo dete, prvo dete ne dobije polovinu tvoje ljubavi. Srce jednostavno postane veće. Ne mora da bira između nje i njenog brata“, objasnila je majka.
Očuh kao važna figura: „Nikada nije pokušao da zauzme tuđe mesto“
U čitavoj situaciji važnu ulogu imao je i njen suprug, koji je od početka njihovog odnosa gradio poseban odnos sa njenom ćerkom.
„On nikada nije pokušao da bude njen otac. Nikada joj nije rekao da treba tako da ga doživljava. Mislim da je upravo zbog toga njihov odnos postao toliko lep. Bio je tu i pustio je da ona sama odluči koliko mu veruje. Govorio joj je: „Ne mogu da zamenim tvog tatu, ali mogu da budem čovek koji će biti uz tebe“. Meni je ta rečenica mnogo značila. Posle svega što sam prošla, bilo mi je važno da moja ćerka vidi da muškarac može da bude prisutan, nežan i da poštuje njene granice“, otkrila je žena.
Dolazak zajedničkog deteta mogao je da promeni dinamiku njihovog odnosa, ali su oboje želeli da spreče upravo to.
„Nikada nismo želeli da ona pomisli da će brat biti „njihovo“ dete, a ona dete iz prvog braka. Za nas je ona član ove porodice od prvog dana. To što će dobiti brata ne menja činjenicu da je voljena i važna“, naglasila je naša sagovornica.
„Nisam želela da joj nametnemo ulogu velike sestre“
Majka je posebno vodila računa o tome da trudnoća i dolazak bebe ne postanu nova obaveza za njenu ćerku.
„Nisam želela da joj govorimo: ‘Sada si velika, moraš da pomažeš mami.’ Ona je dete. Ona nije birala da dobije brata i nije njena obaveza da se zbog toga odrekne svog detinjstva“, objasnila je i naglasila važnost toga što je ćerki dala prostora da se navikne na novu situaciju.
„Rekla sam joj da može da bude srećna, ali i da može da bude ljubomorna. Može da joj bude dosadno kada svi pričamo o bebi. Može da bude tužna ako jednog dana oseti da nemam dovoljno vremena za nju. Samo sam želela da zna da meni sme da kaže sve“, rekla je naša sagovornica i dodala da je upravo mogućnost da otvoreno izrazi osećanja postala jedan od najvažnijih delova pripreme za dolazak bebe.
„Ne želim dete koje će se smeškati i govoriti da je sve u redu samo zato što misli da će mene tako usrećiti. Želim dete koje će doći i reći mi: „Mama, danas mi nedostaješ“. I želim da zna da ću je tada čuti“, naglasila je.
Posle nasilnog braka, želela je da ćerka upozna drugačiju ljubav
Iskustvo nasilnog braka dodatno je uticalo na način na koji danas posmatra porodicu i partnerske odnose.
„Posle svega što sam doživela, najviše sam želela da moja ćerka nikada ne pomisli da je nasilje deo ljubavi. Nisam želela da odraste sa predstavom da žena treba da ćuti, trpi i opravdava muškarca koji je povređuje“, rekla je i naglasila da je dolaskom sadašnjeg supruga u njihov život, stigao model odnosa kakav je oduvek želela da njena ćerkica posmatra.
Razvod i deca: Na šta roditelji moraju da obrate pažnju tokom lošeg razvoda i borbe za starateljstvo
„Želela sam da vidi muškarca koji ne viče da bi bio glavni. Muškarca koji ume da razgovara, da se izvini, da sasluša i da pokaže nežnost. To je za mene bilo mnogo važnije od svega materijalnog što je mogao da joj pruži“, priznala je naša sagovornica i otkrila da je ponosna na dobar odnos koji njen suprug neguje sa njenom devojčicom.
„Nikada joj nije rekao: ‘Moraš da me voliš.’ Ljubav se ne traži kao obaveza. On joj je samo iz dana u dan pokazivao da je tu. Mislim da su deca mnogo pametnija nego što mi odrasli mislimo i da osećaju kada je neko iskren“, dodala je.
„Plašim se da će jednog dana pomisliti da je brat važniji“
Iako je razgovor sa ćerkom doneo veliko olakšanje, majka priznaje da strah nije potpuno nestao.
„Naravno da se i dalje plašim. Znam da će doći dani kada ću biti umorna, kada ću držati bebu i reći joj da sačeka. Znam da će biti trenutaka kada će joj možda izgledati da je brat važniji jer je mali i jer mu treba više pažnje“, rekla je i dodala:
„Ne želim da joj kupujem stvari da bih nadoknadila vreme. Želim da ima mene. Da imamo naše male rituale, naše razgovore, naše šetnje. Da zna da postoji vreme kada ne postoji beba, posao i sve ostalo – već samo nas dve. Ne možeš jednom rečenicom detetu objasniti da je voljeno i onda očekivati da je to zauvek rešeno. Moraš svakog dana da mu pokazuješ da je važno. Deca više veruju onome što radimo nego onome što govorimo“, poručila je.
„Sin neće zauzeti njeno mesto“
Danas, dok odbrojava dane do rođenja sina, ova majka kaže da više ne želi da strah bude jači od radosti.
„Sin neće doći da zauzme njeno mesto. On dolazi da dobije svoje mesto. A njeno mesto je postojalo pre njega i postojaće zauvek“, rekla je i naglasila da je za nju najvažnije da njena ćerka ne doživi dolazak bebe kao gubitak.
„Ne želim da jednog dana kaže: ‘Pre nego što se on rodio, bila sam ti dovoljna, a onda više nisam.’ To bi mi bilo najteže. Želim da zna da nije potrebno da bude savršena, dobra ili poslušna da bih je volela. Ona je moje dete i to je dovoljno“, istakla je naša sagovornica i dodala:
„Mislila sam da sam posle nasilnog braka izgubila porodicu. Danas shvatam da sam zapravo dobila priliku da svojoj ćerki pokažem kako porodica može da izgleda kada u njoj nema straha“, navela je i otkrila koju rečenicu govori svojoj mezimici.
„Kada se tvoj brat rodi, neće biti manje ljubavi za tebe. Biće samo još jedna osoba koja će te voleti.“
Možda upravo u tome i jeste suština pripreme deteta za dolazak nove bebe: ne u obećanju da se ništa neće promeniti, već u sigurnosti da se ono najvažnije neće izgubiti. Jer porodica može da promeni oblik, može da dobije nove članove i nove odnose, ali dete ne bi smelo da se pita da li je njegovo mesto u majčinom srcu zauvek sigurno.