Miholjske zadušnice obeležavaju se u subotu, 10. oktobra, a mnogi roditelji povešće i mališane na groblje. Stručnjaci savetuju kako da reagujete ako dete počne da plače, odbija da priđe grobu ili postavlja pitanja o smrti.

Sutra, 10. oktobra, obeležavaju se Miholjske zadušnice, a mnogi roditelji povešće decu na groblje kako bi zajedno zapalili sveće i odali počast preminulim članovima porodice. Međutim, šta ako dete počne da plače, odbija da priđe grobu ili postavlja pitanja o smrti? Stručnjaci savetuju da roditelji u takvim situacijama izbegnu jednu čestu grešku.

Miholjske zadušnice jedan su od dana u pravoslavnom kalendaru posvećenih molitvi i sećanju na preminule. Porodice tradicionalno odlaze u crkvu i na groblje, pale sveće, donose cveće i prisećaju se svojih najmilijih.

Za odrasle je to poznat običaj, ali za dete, naročito ako prvi put odlazi na groblje, takvo iskustvo može biti neobično, zbunjujuće ili zastrašujuće.

Možda vas zanima

Neka deca radoznalo posmatraju spomenike i postavljaju pitanja, dok druga mogu da se uznemire kada vide ljude koji plaču ili shvate da se nalaze na mestu gde su sahranjeni preminuli.

Jednu stvar nikako ne treba da radite ako se dete uplaši

Nemojte prisiljavati dete da priđe grobu, poljubi spomenik ili zapali sveću ako to ne želi.

Rečenice poput „Nemoj da se plašiš“, „Veliki dečaci ne plaču“, „Moraš da priđeš, to ti je baka“ ili „Sramota je da nećeš“ mogu dodatno pojačati njegovu uznemirenost.

Dečji strah nije neposlušnost niti nepoštovanje prema preminulima.

Umesto insistiranja, roditelj može da kaže:

„Vidim da si se uplašio. Ovde smo da se setimo bake i da zapalimo sveću. Ne moraš da radiš ništa što ti je neprijatno. Možeš da budeš pored mene.“

Stručnjaci za dečji razvoj preporučuju da se dečja osećanja prihvate i da im se pruži osećaj sigurnosti, naročito kada se prvi put susreću sa temama smrti i gubitka.

Šta ako dete pita da li će i mama i tata umreti?

Ovo je jedno od pitanja koje roditelje može najviše da uznemiri.

Mala deca još razvijaju razumevanje smrti, pa odlazak na groblje može pokrenuti strah da će izgubiti i druge članove porodice.

Važno je odgovoriti iskreno, ali bez zastrašujućih detalja.

Roditelj može da objasni da svi ljudi jednog dana umiru, ali da većina ljudi živi dugo i da su mama i tata sada tu da brinu o detetu.

Ne treba davati obećanja poput „Mama nikada neće umreti“, jer ona nisu istinita, ali nije potrebno ni opterećivati dete razgovorima koje još ne može da razume.

Ne govorite detetu da je baka „samo zaspala“

Još jedna česta greška jeste korišćenje izraza kojima odrasli pokušavaju da ublaže razgovor o smrti.

Rečenice „Baka je zaspala zauvek“ ili „Deka je otišao na dug put“ mogu kod male dece izazvati dodatnu zbunjenost.

Dete može pomisliti da će se preminula osoba vratiti ili početi da se plaši da zaspi.

Zato je bolje koristiti jednostavne i jasne reči, uz objašnjenja prilagođena njegovom uzrastu.

Ako porodica neguje verske običaje, roditelji mogu detetu da objasne i šta za njih znači molitva za pokojne.

Da li dete mora da zapali sveću?

U pravoslavnoj tradiciji ne postoji opšte pravilo koje nalaže da svako dete mora da ode na groblje ili učestvuje u svim običajima.

Ako dete želi, može uz pomoć odrasle osobe da zapali sveću, položi cvet ili se pomoli.

Ako ne želi, dovoljno je da bude uz roditelje ili da na svoj način učestvuje u sećanju na voljenu osobu.

Naročito je važno voditi računa o maloj deci u blizini upaljenih sveća i ne ostavljati ih bez nadzora.

Šta ako dete počne da plače i traži da ide kući?

Ako se dete jako uznemiri, najbolje je udaljiti se na mirnije mesto i pokušati da saznate šta ga je uplašilo.

Nekada je razlog prizor uplakanih odraslih, nekada veliki broj ljudi, a ponekad sama pomisao na smrt.

Ako dete i dalje želi da ode, roditelji mogu da skrate posetu.

Nema potrebe da se dete zadržava na groblju samo zato što je porodica planirala da ostane duže.

Zadušnice mogu biti prilika za važan porodični razgovor

Odlazak na groblje ne mora da bude samo tužan događaj.

Roditelji mogu deci da pričaju o lepim trenucima provedenim sa bakom, dekom ili drugim članovima porodice, pokažu im stare fotografije i objasne zašto je važno da ih se sećamo.

Ako je dete malo ili još nije spremno za odlazak na groblje, uspomene se mogu negovati i kod kuće.

Najvažnije je da dete Zadušnice ne zapamti po strahu i prisili, već po osećaju da je uz svoje najbliže sigurno i da se ljudi koje smo voleli pamte sa ljubavlju.

Da li trudnice i deca smeju na groblje na Zadušnice? Teolog je za Mame.rs razbio zablude.

A da li trudnice smeju na groblje opširnije čitajte u POSEBNOJ VESTI.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar