Mnoge porodice za Zadušnice pripremaju žito, vino, sveće i hranu, ali nisu svi običaji crkvena obaveza. Evo šta je najvažnije i da li je greh ako na groblje ne odnesete hranu.

Miholjske zadušnice obeležavaju se sutra, 10. oktobra, a mnoge porodice već pripremaju sveće, žito, vino i hranu koju će poneti na groblje. Međutim, u pravoslavnoj tradiciji postoji jasna razlika između onoga što je deo verskog pomena i narodnih običaja koji se razlikuju od kraja do kraja.

Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra obeležavaju Miholjske zadušnice, dan posvećen molitvi i sećanju na preminule članove porodice, rođake i prijatelje.

Na ovaj dan porodice tradicionalno odlaze u crkvu i na groblje, pale sveće, uređuju grobna mesta i mole se za pokoj duša svojih najmilijih.

Možda vas zanima

Ipak, svake godine postavlja se isto pitanje – šta zapravo treba poneti na groblje? Da li su hrana i piće obavezni i da li je pogrešno ako se na Zadušnice ode samo sa svećom?

Šta treba poneti na groblje za Miholjske zadušnice?

U pravoslavnoj tradiciji posebno mesto imaju sveće, kuvano žito i vino.

Sveća simbolizuje svetlost Hristovu i molitveno sećanje na preminule, dok kuvano žito predstavlja veru u vaskrsenje i večni život.

Vino se tradicionalno koristi prilikom pomena, a vernici na groblje često donose i cveće.

U pojedinim porodicama običaj je da se ponese i hrana koja se deli prisutnima, ali to nije suština obeležavanja Zadušnica.

Sveštenici podsećaju: Pokojnicima nije potrebna bogata trpeza

U pravoslavnom učenju naglašava se da preminulima nisu potrebni hrana i piće u doslovnom smislu, već da je najvažnija molitva za njihove duše.

Zato običaj iznošenja velikih količina hrane na groblje ne treba poistovećivati sa crkvenom obavezom.

Hrana koja se priprema može se podeliti članovima porodice, prijateljima ili onima kojima je pomoć potrebna.

Smisao Zadušnica nije u tome koliko je neko hrane doneo, već u molitvi, ljubavi i sećanju na preminule.

Da li je greh ako ne odnesete hranu?

Mnogi vernici brinu da li će pogrešiti ako na groblje ne ponesu sve što se u njihovom kraju tradicionalno priprema.

Međutim, bogata trpeza nije uslov za obeležavanje Zadušnica.

Porodica koja nema mogućnosti ili ne želi da priprema hranu može da ode u crkvu, zapali sveću i pomoli se za svoje preminule.

Važno je razlikovati verski smisao ovog dana od narodnih običaja koji su se razvijali tokom generacija.

Šta ako ne možete da odete na groblje?

Dešava se da zbog posla, bolesti, udaljenosti ili brige o maloj deci porodica nije u mogućnosti da poseti grob svojih najmilijih.

U tom slučaju preminuli se mogu pomenuti u molitvi kod kuće ili u crkvi.

Vernici mogu dati imena pokojnika da budu pomenuta na bogosluženju, a odlazak na groblje organizovati drugog dana.

Suština je u tome da se sećanje na preminule ne svodi samo na fizički odlazak na grob.

Da li deca treba da učestvuju u običajima?

Miholjske zadušnice mogu biti prilika da roditelji deci objasne zašto se pale sveće i zašto je važno da se sećamo baka, deka i drugih članova porodice koji više nisu sa nama.

Mališani mogu da ponesu cvet, pomognu u uređivanju grobnog mesta ili zajedno sa roditeljima zapale sveću, uz nadzor odraslih.

Ipak, dete ne treba prisiljavati da učestvuje ako se plaši ili još nije spremno da razume značenje ovog dana.

Najvažnije je ono što ne može da se kupi

Iako se običaji razlikuju širom Srbije, poruka pravoslavne tradicije ostaje ista – Zadušnice su pre svega dan molitve i sećanja.

Nije najvažnije koliko je hrane pripremljeno, koliko je cveća kupljeno niti koliko je novca potrošeno.

Najvažnije je da se preminuli ne zaborave, da se za njih pomolimo i da uspomenu na njih prenosimo i mlađim generacijama.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar