Blizanci su oduvek privlačili pažnju svojom sličnošću, a kada i njihova deca počnu da liče jedna na drugu, mnogi se zapitaju koliko daleko porodična genetika može da ide. Ipak, važno je razlikovati jednojajčane i dvojajčane blizance, jer između njih postoje značajne genetske razlike.
Ako su roditelji jednojajčani blizanci, da li će i njihova deca biti ista?
Jednojajčani blizanci nastaju kada se jedna oplođena jajna ćelija podeli na dva embriona. Zbog toga imaju gotovo identičan genetski materijal. Međutim, njihova deca nisu genetski identična. Kada jednojajčane bliznakinje dobiju decu sa različitim partnerima, njihova deca su zapravo biološki srodnici koji u proseku dele oko 25 odsto genetskih varijanti, kao i obični prvi rođaci. Zanimljivo je da, ako jednojajčani blizanci postanu očevi dece sa različitim ženama, njihova deca su takođe genetski srodnici prvog stepena u okviru rodbinskog stabla, odnosno prvi rođaci, iako dele gotovo isti skup gena preko svojih očeva. Zbog toga njihova deca mogu da budu veoma slična, ali ne moraju da izgledaju isto. Svako dete dobija jedinstvenu kombinaciju gena od oba roditelja.
A šta ako su mama i tata blizanci iz različitih porodica?
Ako su oba roditelja jednojajčani blizanci, a svako od njih ima dete sa drugim partnerom, deca mogu biti veoma slična svojim rođacima, naročito ako u porodici postoje karakteristične crte lica ili druge nasledne osobine. Ipak, ne postoji pravilo da će deca jednojajčanih blizanaca izgledati identično. Na njihov izgled utiče kombinacija gena oba roditelja, a važnu ulogu imaju i faktori sredine. Drugim rečima, genetika može da objasni porodične sličnosti, ali ne može da garantuje isti izgled.
Majka trojice dečaka jeca pred kamerom: Jedan od blizanaca ima Daunov sindrom, a svi sanjaju samo jedno
Da li deca nasleđuju gene od strica, ujaka i tetke? Genetika otkriva zašto deca ponekad više liče na rođake nego na roditelje
Da li je visina deteta zapisana u genima? Evo šta nasleđuje od mame i tate, a šta još utiče na rast
Da li deca blizanaca mogu da budu genetski kao braća i sestre?
Ovo je posebno zanimljiv slučaj. Kada su dva muškarca jednojajčani blizanci i svaki dobije dete sa drugom ženom, njihova deca su pravno i porodično prvi rođaci, ali genetski dele u proseku oko 25 odsto naslednog materijala – isto koliko i obični prvi rođaci.
Ipak, ako bi i majke te dece bile jednojajčane bliznakinje, deca bi imala genetski odnos sličan polubraći i polusestrama, jer bi oba para roditelja bila genetski veoma slična. U proseku bi delila oko 25 odsto genetskog materijala od svakog roditeljskog para, odnosno približno 50 odsto ukupno, što je slično odnosu između polubraće i polusestara. Zbog toga se u genetici pravi razlika između porodičnog odnosa i stvarne genetske sličnosti.
Da li se blizanci češće rađaju u porodicama u kojima ih već ima?
Naslednost ima važnu ulogu kod dvojajčanih blizanaca, jer sklonost ka oslobađanju više jajnih ćelija tokom jednog ciklusa može biti nasledna i preneti se kroz majčinu liniju. Kod jednojajčanih blizanaca situacija je drugačija: njihovo nastajanje uglavnom se smatra slučajnim događajem, pa porodična istorija ne predstavlja tako jasan pokazatelj. Zato činjenica da u porodici već postoje blizanci ne znači da će ih sigurno biti i u sledećoj generaciji.
Genetika je fascinantna, ali svako dete je jedinstveno
Porodične sličnosti mogu biti neverovatne, naročito kada su u pitanju jednojajčani blizanci i njihova deca. Ipak, čak i kada roditelji imaju gotovo identičan genetski materijal, njihova deca nasleđuju različite kombinacije gena od svojih majki i očeva. Zato nije neobično da rođaci izgledaju kao brat i sestra, ali ni da se međusobno veoma razlikuju. Genetika nam pokazuje koliko smo povezani sa svojom porodicom, ali i da svako dete predstavlja jedinstvenu kombinaciju nasleđa, osobina i potencijala.



