Nova istraživanja pokazuju da genetika ima važnu ulogu u načinu na koji deca reaguju na stres, ali stručnjaci ističu da okruženje i odnos sa roditeljima mogu značajno da utiču na razvoj emocionalne otpornosti.

Svako dete se tokom odrastanja susreće sa stresnim situacijama – od polaska u vrtić i školu, preko sukoba sa vršnjacima, do velikih životnih promena. Dok neka deca lako prevazilaze izazove, druga burnije reaguju i teže se oporavljaju.

Da li je razlog u genetici ili u načinu na koji su vaspitana?

Naučnici smatraju da je odgovor – u oba faktora.

Možda vas zanima

Šta kažu istraživanja?

Studija objavljena u časopisu Nature Reviews Genetics pokazuje da geni mogu uticati na način na koji organizam reaguje na stres, odnosno na regulaciju hormona poput kortizola. Međutim, autori ističu da genetika nije presudna i da se genetske predispozicije ispoljavaju u zavisnosti od okruženja u kojem dete odrasta.

Drugim rečima, dete može naslediti veću ili manju osetljivost na stres, ali će odnos sa roditeljima, osećaj sigurnosti i svakodnevna podrška značajno uticati na to kako će se razvijati njegova emocionalna otpornost.

Roditelji imaju veliku ulogu

Stručnjaci navode da deca koja odrastaju u stabilnom i podržavajućem okruženju lakše razvijaju sposobnost da se nose sa izazovima.

Toplina, razgovor, doslednost i osećaj sigurnosti pomažu detetu da razvije veštine rešavanja problema i bolje reguliše emocije.

Sa druge strane, dugotrajni stres u porodici može povećati osetljivost deteta, bez obzira na njegove genetske predispozicije.

Šta roditelji mogu da urade?

Psiholozi preporučuju da roditelji:

  • razgovaraju sa detetom o emocijama,
  • budu dosledni u pravilima,
  • pruže osećaj sigurnosti i podrške,
  • podstiču samostalnost i rešavanje problema,
  • budu primer mirnog reagovanja u stresnim situacijama.

Istraživanja pokazuju da upravo ovakvo okruženje može pomoći deci da razviju veću otpornost na stres tokom života.

Ima uticaja, ali nije jedini faktor

Nauka potvrđuje da geni imaju određeni uticaj na način na koji dete reaguje na stres, ali nisu jedini faktor. Ljubav, podrška, stabilni porodični odnosi i način na koji roditelji uče dete da se nosi sa izazovima mogu imati jednako važnu, a često i presudnu ulogu u razvoju emocionalne otpornosti.

U pripremi ovog teksta korišćeni su podaci iz stručne literature o uticaju genetike i okruženja na razvoj emocionalne otpornosti kod dece, uključujući pregled objavljen u časopisu Nature Reviews Genetics.

Da podsetimo, ranije smo objavili još jednu zanimljivu temu o genetici. O tome šta dete nasleđuje od oca, a šta od majke čitajte u POSEBNOJ VESTI.

Ostavi komentar