Pre samo nešto više od 150 godina, bebe koje nisu mogle da sisaju često nisu imale bezbednu alternativu

Danas je formula za bebe deo svakodnevice miliona porodica širom sveta, ali malo ko zna da se pojavila tek u drugoj polovini 19. veka. Pre toga, kada majka nije mogla da doji, porodice su se oslanjale na dojilje, životinjsko mleko ili domaće mešavine koje često nisu bile bezbedne za bebe.

Prvu komercijalnu formulu za bebe napravio je nemački hemičar Justus von Liebig 1865. godine, nakon što je pokušavao da pronađe sigurniju zamenu za majčino mleko. Njegova mešavina sadržala je kravlje mleko, pšenično i sladno brašno i ubrzo je postala veoma popularna u Evropi.

Tokom 19. i početkom 20. veka formule su postajale sve razvijenije, posebno nakon što su naučnici bolje razumeli sastav majčinog mleka i nutritivne potrebe beba. Razvoj flašica, pasterizacije mleka i higijene značajno je smanjio rizik od infekcija i smrtnosti kod odojčadi.

Možda vas zanima

Sredinom 20. veka formula je postala veoma rasprostranjena, naročito u razvijenim zemljama. Mnoge kompanije počele su da je reklamiraju kao moderno i praktično rešenje, pa je u nekim periodima broj žena koje doje čak značajno opao.

Danas su formule za bebe među najstrože kontrolisanim prehrambenim proizvodima na svetu. Njihov sastav se stalno unapređuje kako bi što više podsećao na majčino mleko, iako stručnjaci i dalje naglašavaju da je dojenje najbolja opcija kada je moguće.

Ipak, formula je kroz istoriju spasila veliki broj života i omogućila ishranu beba u situacijama kada dojenje nije bilo moguće. Upravo zato njen razvoj predstavlja jednu od najvećih promena u istoriji brige o deci i roditeljstvu.

Ostavi komentar