Iza titule kraljice krila se žena koja je posle porodične tragedije svu snagu usmerila na vaspitanje svojih sinova, nastojeći da im sačuva detinjstvo uprkos ogromnom teretu koji su nosili.

Kada se pomene kraljica Marija Karađorđević, najčešće se govori o njenoj ulozi supruge kralja Aleksandra Karađorđevića ili o njenom mestu u istoriji Jugoslavije. Ipak, iza kraljevske titule krila se i jedna posvećena majka, čija životna priča i danas izaziva divljenje.

Marija, ćerka rumunskog kralja Ferdinanda i kraljice Marije, udala se za kralja Aleksandra 1922. godine. U braku su dobili trojicu sinova – Petra, Tomislava i Andreja.

Najstariji sin Petar ime je dobio po svom dedi, kralju Petru I Karađorđeviću, dok su Tomislav i Andrej dobili imena koja su simbolizovala ideju zajedništva tadašnje države. Porodica je živela pod budnim okom javnosti, ali je kraljica nastojala da njeni sinovi odrastaju što normalnije.

Možda vas zanima

Za razliku od mnogih evropskih kraljevskih porodica tog vremena, Marija nije želela da vaspitanje dece prepusti isključivo dvorskom osoblju. Savremenici su je opisivali kao brižnu i nežnu majku koja je aktivno učestvovala u svakodnevnom životu svojih sinova.

Sve se promenilo 9. oktobra 1934. godine, kada je kralj Aleksandar ubijen u atentatu u Marselju.

Tog dana Marija nije izgubila samo supruga. Ostala je sama sa trojicom dečaka koji su preko noći ostali bez oca. Najstariji Petar imao je svega 11 godina i postao je novi kralj Jugoslavije.

U znak žalosti kraljica Marija dve godine je nosila crninu, ali je istovremeno morala da bude oslonac svojoj deci u jednom od najtežih perioda njihovih života.

Istoričari navode da je upravo tada njena uloga majke došla do punog izražaja. Trudila se da sinovima usadi osećaj odgovornosti, skromnosti i poštovanja prema ljudima, uprkos privilegijama koje su imali kao članovi kraljevske porodice.

Posebno je vodila računa o njihovom obrazovanju i vaspitanju, smatrajući da titule same po sebi ne znače mnogo bez rada, discipline i dobrog karaktera.

Novi izazovi usledili su tokom Drugog svetskog rata, kada je porodica bila primorana da napusti zemlju. Život u izbeglištvu nije bio lak, ali je kraljica Marija nastojala da svojim sinovima pruži osećaj sigurnosti i porodične bliskosti.

Mnogi su kasnije govorili da je upravo njena smirenost i posvećenost porodici pomogla da kroz teške godine sačuvaju zajedništvo.

Zbog toga se kraljica Marija ne pamti samo kao supruga kralja Aleksandra i majka kralja Petra II, već i kao žena koja je u najtežim trenucima pokazala koliko snage može da ima jedna majka kada ostane sama sa svojom decom.

Ostavi komentar