Preobraženje Gospodnje obeležava se 19. avgusta, a ovaj veliki praznik u narodu prati niz običaja i verovanja

Srpska pravoslavna crkva 19. avgusta slavi Preobraženje Gospodnje, jedan od 12 velikih Hristovih praznika. Prema hrišćanskom predanju, na gori Tavor Isus Hristos se pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom preobrazio i zasijao kao sunčeva svetlost, dok su se uz njega pojavili proroci Mojsije i Ilija. Ovaj praznik ima posebno mesto i u narodnoj tradiciji. Za Preobraženje se vezuje verovanje da se tada menja priroda i da leto polako ustupa mesto jeseni. Otuda i poznata izreka: „Preobražava se i gora i voda.“

Preobraženje je u vreme Gospojinskog posta

Preobraženje uvek pada tokom Gospojinskog posta, pa je praznična trpeza posna. Ipak, na sam praznik dozvoljena je riba, kao i vino. Za vernike je ovaj dan prilika za odlazak na liturgiju, molitvu i, prema ličnoj odluci i crkvenoj praksi, pričešće.

Osvećuje se grožđe, a potom se prvi put jede

Jedan od najpoznatijih običaja jeste osvećenje grožđa u crkvi. Na kraju liturgije grožđe se osvećuje i deli vernicima, a u krajevima gde ga nema, može se osveštati drugo voće. Običaj je nastao kao izraz zahvalnosti za plodove zemlje. U narodu se tradicionalno veruje da se grožđe prvi put jede upravo na Preobraženje. Zato mnoge porodice tog dana na trpezu iznose prvo sezonsko grožđe i dele ga sa ukućanima. U pojedinim krajevima osvećeno grožđe nosi se i na groblje, gde se deli za pokoj duša preminulih.

Možda vas zanima

Žene i devojke imaju poseban običaj

Za Preobraženje se vezuju i brojna narodna verovanja. Jedno od njih kaže da žene i devojke treba da ustanu pre izlaska sunca i urade pomalo od svakog ženskog posla, kako bi tokom godine bile vredne i uspešne domaćice.

Postoji i verovanje da žene uoči Preobraženja treba da vežu crveni ili beli konac oko ruke i zamisle želju. Prema narodnom predanju, ako se konac tokom prazničnog dana ne prekine, želja bi trebalo da se ispuni. Ovo je narodno verovanje, a ne crkveno pravilo.

Šta se na Preobraženje ne radi?

Prema narodnim običajima, na veliki praznik ne bi trebalo spavati tokom dana. Verovalo se da će onaj ko odspava na Preobraženje biti pospan tokom cele godine. Takođe, prema narodnom verovanju, ne treba plakati, jer se smatralo da bi čovek mogao imati mnogo razloga za tugu tokom naredne godine. Ovo, kao i zabrana dnevnog spavanja, pripada narodnoj tradiciji, a ne zvaničnim crkvenim pravilima. U narodu se govorilo i da praznik ne treba provesti u kafani i preteranom veselju, već u miru i dostojanstvenom praznovanju.

„Preobražava se i gora i voda“

Preobraženje je posebno zanimljivo i zbog veze sa promenom godišnjeg doba. Narodno predanje kaže da se od ovog dana menjaju voda, vazduh i priroda – noći postaju svežije, voda hladnija, a lišće polako počinje da žuti. Nekada se verovalo da je Preobraženje poslednji dan za kupanje u rekama, jer voda nakon ovog datuma postaje hladnija. Zbog svega toga, Preobraženje se u narodnom kalendaru doživljava kao svojevrsna granica između leta i jeseni, vreme kada se priroda polako „preobražava“.

Važno je razlikovati običaje od crkvenih pravila

Mnogi običaji koji se danas vezuju za Preobraženje potiču iz narodnog predanja i razlikuju se od kraja do kraja. Zato ih ne treba predstavljati kao stroge crkvene zabrane. Suština praznika je u njegovom hrišćanskom značenju, sećanju na Hristovo Preobraženje i njegovu božansku prirodu. Narodni običaji, poput osvećenja i prvog jedenja grožđa, posta i izbegavanja određenih aktivnosti, kroz generacije su postali deo tradicije kojom se ovaj veliki praznik obeležava.

Preobraženje tako i danas ostaje praznik koji spaja veru, porodicu, tradiciju i prirodu – dan za koji se veruje da označava početak polaganog preobražaja leta u jesen.

Ostavi komentar