Trudnoća
Trudnoća
O abortusu se često govori kao o odluci žene koja još nije postala majka. Mnogo ređe čujemo iskustva žena koje već imaju decu, znaju kako izgleda trudnoća, porođaj i odgajanje bebe, a ipak se u nekom trenutku nađu pred pitanjem – mogu li da podnesem još jedno dete?
Upravo takvu ispovest nedavno je na Redditu podelila majka četvoro dece. Neočekivano je saznala da je trudna peti put, a njena prva reakcija iznenadila je čak i nju samu.
Do tada, kaže, nije bila sigurna da je njena porodica završena. Pomisao da više nikada neće imati novorođenče teško joj je padala. Bilo joj je žao da se rastane od kolevke i odeće za bebe, a razmišljala je i o tome da njena jedina ćerka možda nikada neće dobiti sestru.
A onda je test pokazao dve crte.
Mislila je da želi još jednu bebu, a onda je ostala trudna
Umesto radosti koju je očekivala, pojavilo se sasvim drugačije osećanje.
Žena je napisala da joj trudnoća deluje „teško“ i gotovo nezamislivo i da jednostavno ne uspeva da zamisli svakodnevni život i svu logistiku koju bi donelo petoro dece.
Ona je mama koja ostaje kod kuće i sama školuje decu, a priznala je da su i ona i suprug već preopterećeni. Do tada su verovali da će, kao i mnogo puta ranije, nekako uspeti da se organizuju. Razmišljala je čak i da stariju decu upiše u školu kako bi sebi olakšala svakodnevicu.
Međutim, kako su nedelje prolazile, uzbuđenje nije dolazilo.
I already have four kids – pregnant again and strongly considering abortion – is that awful?
byu/ImaginaryEntry_ inabortion
U trenutku kada je napisala objavu bila je u desetoj nedelji trudnoće, mučile su je mučnina i iscrpljenost, ali još više sopstveno psihičko stanje. Napisala je da se oseća bezvoljno i da misli da je depresivna.
Četvoro dece se raduje bebi
Odluku joj dodatno otežava činjenica da deca već znaju da je mama trudna.
Najstarije ima sedam godina, a svi se raduju novom bratu ili sestri. Posebno žele devojčicu, jer porodica trenutno ima samo jednu ćerku.
Majka je priznala još jednu misao zbog koje oseća krivicu – pitala se da li bi bila srećnija zbog trudnoće kada bi znala da nosi devojčicu. Kućni test za rano određivanje pola pokazao je da bi mogla da nosi dečaka, mada je i sama naglasila da rezultat takvog testa ne smatra pouzdanim.
Tada je počela ozbiljno da razmišlja o prekidu trudnoće.
Najteže pitanje koje je sebi postavila nije bilo samo da li želi još jedno dete, već da li bi abortusom na neki način povredila četvoro dece koje već ima.
„Da li je užasno što ovo želim?“
U svojoj ispovesti nije tražila od nepoznatih ljudi da donesu odluku umesto nje. Želela je da čuje žene koje su već bile na njenom mestu – majke koje su imale više dece, ponovo zatrudnele i odlučile da prekinu trudnoću.
Suštinu svoje dileme sažela je jednostavno: dok nije zatrudnela, nije znala da li želi da se zaustavi na četvoro dece. Tek peta trudnoća učinila je da shvati da se zapravo oseća kao da je njena porodica već kompletna.
Javile su se druge majke
Ispod objave počela su da stižu iskustva žena koje su prošle kroz slične situacije.
Jedna majka napisala je da se nalazi gotovo u identičnoj situaciji – ima četvoro dece i trudna je sa petim. Kaže da bi želeli tu bebu, ali da u ovom trenutku jednostavno smatraju da ne mogu.
Druga žena ispričala je da ima troje dece i da je prekinula trudnoću kada je ostala trudna četvrti put jer je procenila da bi još jedno dete bilo više nego što može da podnese.
Javila se i majka koja je donela drugačiju odluku. Tokom druge trudnoće čak tri puta je zakazivala abortus, ali svaki put odustala. Priznala je da joj je trudnoća bila veoma teška i da se dugo borila sa strahom i svojim osećanjima, ali je na kraju odlučila da rodi.
Upravo ta različita iskustva pokazuju zašto na ovakvu dilemu ne postoji jedan odgovor koji može da važi za svaku ženu.
Majčinstvo ne znači da svaka sledeća trudnoća mora izazvati istu radost
Možda je upravo to deo priče o kojem se najmanje govori.
Žena može beskrajno da voli svoju decu, da voli majčinstvo i da istovremeno oseća da nema fizičkih, psihičkih, finansijskih ili porodičnih kapaciteta za još jedno dete. Druga žena u gotovo identičnim okolnostima može da odluči potpuno suprotno.
Ova majka još nije imala odgovor kada je napisala svoju ispovest. Imala je četvoro dece koja se raduju, supruga koji je takođe iscrpljen, trudnoću koju nije očekivala i odluku koju niko drugi ne može da donese umesto nje.
Njena objava je zato otvorila temu koja retko dobija prostor bez osude: šta se događa kada žena koja već jeste majka shvati da možda ne želi – ili ne može – ponovo da postane mama?