Nađa (26) danas je majka dve zdrave devojčice, ali iza sebe ima tri izgubljene trudnoće i period očaja. Za portal Mame otvoreno govori o borbi, dijagnozi i tome šta bi danas savetovala ženama koje prolaze kroz isto.

Sa samo 28 godina, Nađa je prošla kroz tri gubitka trudnoće i period u kojem je verovala da možda nikada neće postati majka. Tek kasnije saznala je da ima problem sa štitnom žlezdom. Danas je mama dve zdrave devojčice, šestogodišnjakinje i trogodišnjakinje, a za portal Mame prvi put otvoreno govori o najtežem periodu svog života, očaju, strahu od nove trudnoće i onome što bi danas savetovala svakoj ženi koja prolazi kroz slično iskustvo.

Prva izgubljena trudnoća

Prvi pozitivan test za trudnoću doneo joj je sreću kakvu je dugo čekala. Nije ni slutila da će umesto priprema za dolazak bebe uslediti nešto što će je duboko promeniti. Trudnoću je izgubila. Tada nije mislila da će se isto ponoviti. Kroz nešto manje od pola godine saznala je da je ponovo u drugom stanju, a onda se dogodio i drugi gubitak.  Ni posle toga nije imala odgovor na pitanje koje joj je sve glasnije odzvanjalo u glavi – zašto?

„Prvi put nisam ni pomislila da će se ponoviti. Mislila sam da se jednostavno dogodilo i da ne mora da znači da sa mnom nešto nije u redu. Govorili su mi da sam mlada, da mnoge mlade žene gube prve trudnoće i da će sasvim sigurno doći trenutak kada ću postati majka. Posle drugog puta već sam počela da se pitam šta se dešava. A kada sam izgubila i treću trudnoću, bila sam očajna. Za nešto više od dve godine izgubila sam čak tri trudoće. Taj strah je nezamisliv. Mešale su mi se emocije između toga da silno želim bebu i toga da ne želim da prolazim kroz strah, novu tugu i gubitak“.

Možda vas zanima

„Svaki dan je sve teže…“ Srpkinja u 5. mesecu izgubila bebu, javile se žene sa istom sudbinom

„Verovala sam da nikada neću postati mama“

Najviše ju je, kako ističe, bolelo što nije imala objašnjenje. Nije znala da li postoji nešto što je mogla da uradi drugačije, da li je njeno telo „zakazalo“ ili je jednostavno imala nesreću.

„Počela sam da krivim sebe. Pitala sam se da li sam nešto pogrešno uradila, da li nisam dovoljno pazila. Gledala sam druge žene koje lako zatrudne i rode, a ja sam svaki put ostajala bez bebe. U jednom trenutku sam zaista pomislila da možda nikada neću postati mama. Strah je postao jači od same želje za još jednom trudnoćom. Naravno da sam želela dete, ali sam se istovremeno plašila nove trudnoće. Nisam znala da li bih mogla ponovo da prođem kroz sve to.“

Upravo tada počela je detaljnija medicinska obrada, i otkriveno je da ima problem sa štitnom žlezdom.

„Nisam ni znala da imam problem sa štitnom žlezdom. Za mene je to bilo nešto strašno. Niko u porodici nikada nije imao problem sa tim. Nijedna žena sa majčine ili očeve strane. Pitala sam se kako je moguće da nisam znala i da li je to imalo veze sa onim što mi se dogodilo.“

Štitna žlezda može biti važna u trudnoći

Nađino iskustvo ne znači da je poremećaj štitne žlezde sigurno bio uzrok njena tri gubitka. Spontani pobačaji mogu imati različite uzroke, a kod velikog broja žena ne pronađe se niti jedan razlog.

Ipak, funkcija štitne žlezde jeste važan deo procene kod žena koje su imale ponovljene gubitke trudnoće. Izražena, odnosno nelečena hipotireoza povezana je sa povećanim rizikom od spontanog pobačaja i drugih komplikacija u trudnoći.

Aktuelne preporuke društva za reproduktivnu medicinu iz 2026. godine navode da žene sa ponovljenim gubicima trudnoće treba da budu procenjene i u pogledu funkcije štitne žlezde, pri čemu je TSH jedan od ključnih testova.

„Kada sam dobila dijagnozu, prvi put sam imala osećaj da možda postoji nešto što može da se kontroliše. Do tada sam samo pokušavala da razumem šta mi se dešava.“

Četvrta trudnoća stigla je sa ogromnim strahom

Nakon što je saznala za problem sa štitnom žlezdom i dobila odgovarajuću medicinsku terapiju, Nađa je ponovo počela da veruje u mogućnost da postane majka. Kako je objasnila, savetovano joj je da sačeka  da funkcija štitne žlezde regulisana i TSH odgovarajući, uz potvrdu endokrinologa i ginekologa. Kada je došlo vreme da ponovo pokuša da zatrudni, nije umela da se raduje kao ranije.

„Bila sam srećna, ali sam se užasno plašila. Nisam smela mnogo da se opustim. Prošlo je četiri meseca od moje terapije kada sam počela da radim na bebi. Za manje od godinu dana sam zatrudnela po četvrti put. Svaki pregled za mene je predstavljao stres. Čekala sam da mi lekar kaže da je sve u redu, a plašila sam se da čujem bilo šta. Svaki novi dan trudnoće za nju je bio mala pobeda. Kada sam čula srce bebe, to mi je bilo neverovatno. I svaki sledeći put kada sam čula srce svoje bebe, imala sam neverovatan osećaj. Nisam odmah prestala da se plašim, ali sam prvi put pomislila da možda ovaj put stvarno može biti drugačije“.

I bilo je. Danas Nađa ima dve zdrave ćerke – šestogodišnjakinju i trogodišnjakinju.

„Kada ih pogledam, nekada ne mogu da verujem kroz šta sam sve prošla. One su moje dve najveće sreće.“

„Tri izgubljene trudnoće nikada neću zaboraviti“

Iako danas ima porodicu kakvu je želela, Nađa ne krije da gubici koje je preživela nikada neće potpuno nestati iz njenog sećanja.

„Ljudi nekada misle da, kada dobiješ dete, sve ono što se ranije dogodilo nestane. Ne nestane. Imam svoje dve devojčice i zahvalna sam svakog dana, ali te tri trudnoće su zauvek deo mene.“

Posebno joj je ostao osećaj krivice koji je nosila.

„Dugo sam mislila da je problem u meni. Danas znam da žena ne treba tako da razmišlja. Nisam mogla da kontrolišem ono što se dogodilo. Volela bih da sam tada znala ono što znam danas. Možda bih manje krivila sebe i ranije tražila odgovore“.

Šta treba proveriti posle dva ili više spontanih pobačaja?

Nađina priča otvara i važno medicinsko pitanje: kada žena treba da počne detaljniju obradu?

Prema savremenim medicinskim preporukama, dva ili više spontanih gubitaka trudnoće smatraju se ponovljenim gubitkom trudnoće i predstavljaju razlog za razgovor sa lekarom o daljoj obradi. Takva obrada ne podrazumeva da žena treba da uradi desetine analiza „za svaki slučaj“. Naprotiv, preporučuje se sistematičan pristup, u zavisnosti od njene istorije bolesti i prethodnih nalaza.

Kod žena sa ponovljenim gubicima trudnoće lekar može razmotriti:

  • TSH, odnosno hormon koji pokazuje funkciju štitne žlezde;
  • dodatne analize funkcije štitne žlezde kada za to postoji medicinska indikacija;
  • procenu materične šupljine;
  • genetsku analizu tkiva izgubljene trudnoće, kada je moguće;
  • ispitivanje na antifosfolipidni sindrom kod žena koje ispunjavaju odgovarajuće kriterijume;
  • proveru šećera u krvi kod žena koje imaju faktore rizika;
  • određivanje prolaktina kada postoje simptomi koji mogu ukazivati na poremećaj njegovog lučenja.

Važno je da se analize određuju ciljano. Rutinsko testiranje na nasledne trombofilije, kao i brojni „imunološki“ testovi, nisu preporučeni za svaku ženu sa ponovljenim spontanim pobačajima.

Ako imate problem sa štitnom žlezdom, trudnoću planirajte sa lekarom

Žene koje već znaju da imaju hipotireozu trebalo bi da razgovaraju sa ginekologom ili endokrinologom pre trudnoće, a ne tek kada test pokaže dve crtice. Funkcija štitne žlezde može da se menja tokom trudnoće, a kod žena koje koriste levotiroksin često je potrebno prilagođavanje doze. Zbog toga se hormoni prate češće tokom trudnoće. Kod žena sa poznatom hipotireozom lekar će proceniti TSH i FT4 i odrediti odgovarajuću terapiju i ciljne vrednosti. Ne treba samostalno uvoditi lekove, menjati dozu ili prekidati terapiju.

Posebno je važno da žena koja već koristi levotiroksin ne prekida terapiju nakon saznanja da je trudna, već da se što pre javi lekaru radi kontrole i eventualnog prilagođavanja terapije.

Nađin savet ženama: „Nemojte kriviti sebe“

Danas, kada njene dve devojčice imaju šest i tri godine, Nađa kaže da bi ženama koje prolaze kroz sličnu situaciju prvo rekla ono što je i sama najduže morala da nauči.

„Nemojte da krivite sebe. To sam ja radila i znam koliko boli. Ako se gubitak ponovi, razgovarajte sa lekarom i tražite da se ispita zbog čega se to događa. Nemojte sami da tražite dijagnoze na internetu, ali nemojte ni da odustanete od traženja odgovora. Volela bih da sam ranije znala koliko je važno proveriti zdravlje pre trudnoće. Danas bih prvo otišla kod lekara i proverila sve što treba. Kada sam izgubila treću trudnoću, verovala sam da nikada neću biti mama. Danas imam dve ćerke. Imam šestogodišnjakinju i trogodišnjakinju koje mi svaki dan pokazuju da posle nečeg strašnog može da dođe nešto prelepo zbog čega sva tuga dobije novi oblik i prestane da boli“.

Marija Mandić iskreno o majčinstvu: „Mogu da zaplačem na pomisao da sam zapostavila mlađu ćerku“

Tri trudnoće koje je izgubila i dalje su deo njene priče, ali danas, dok gleda svoje dve devojčice, Nađa više ne govori o sebi kao o ženi čije je telo „zakazalo“.

„Danas znam da nisam bila kriva. I to bih volela da zna svaka žena koja je prošla kroz spontani pobačaj. Niste same i ne znači da nikada nećete postati majke.“

Šta je važno zapamtiti?

Dva ili više spontanih pobačaja razlog su da žena razgovara sa ginekologom o obradi ponovljenih gubitaka trudnoće. Štitna žlezda može biti važan deo te procene, a TSH jedan od osnovnih testova koji se može uraditi kada postoji odgovarajuća indikacija. Ako već imate dijagnostikovan problem sa štitnom žlezdom i planirate trudnoću, funkciju štitne žlezde treba proveriti pre začeća i pratiti tokom trudnoće. I najvažnije – spontani pobačaj nije nešto zbog čega žena treba automatski da krivi sebe. Uzroci mogu biti brojni, a ponekad se ni nakon detaljne obrade ne pronađe jedno objašnjenje.

Nađina priča zato nije obećanje da će svaka žena imati isti put. Ona je podsetnik da posle ponovljenog gubitka treba potražiti stručnu pomoć, proveriti ono što je medicinski opravdano i ne dozvoliti da osećaj krivice postane još jedan teret. Danas, dok njene dve devojčice rastu pred njenim očima, Nađa na najteži period svog života gleda drugačije.

„Nekada sam mislila da su tri gubitka kraj moje priče. Danas znam da nisu bili kraj. Moje devojčice su tu i svaki put kada ih zagrlim setim se koliko sam se borila da ih dočekam.“

Ostavi komentar