Godinu dana od početka rada Alimentacionog fonda obeleženo je na konferenciji „Nijedno dete ne sme da čeka“, na kojoj su predstavljeni rezultati rada Fonda i podrška koju je država pružila porodicama u situacijama kada roditelj ne izvršava obavezu plaćanja alimentacije.
Do sada je pravo na privremeno izdržavanje ostvarilo oko 1.000 dece i mladih, dok je iz Alimentacionog fonda isplaćeno više od 63 miliona dinara.
Među roditeljima koji su se suočili sa neizvesnošću zbog neplaćanja alimentacije je i novinarka i majka dvoje dece Amina Jusović. Ona je svoje iskustvo podelila na konferenciji, ističući koliko joj je podrška sistema značila – ne samo finansijski, već i kao osećaj sigurnosti.
Kristina je tvrdila da otac 13 godina nije pitao za njihovu decu: Njene reči o roditeljstvu danas posebno odzvanjaju
„Nijedan ne plaća alimentaciju“: Kristina je sama nosila veliki teret, a govorila je i o osudama koje su je pratile
Važne vesti za porodice u Srbiji: 25 milijardi dinara za socijalnu zaštitu, novac i za Alimentacioni fond i roditelje-negovatelje
– Upravo sam iz medija saznala za Alimentacioni fond i kad je cela priča krenula, nekako sam u tom trenutku shvatila da postoji nada, iako tad još nisam predala za pravo na izdržavanje dece – započinje ona.
– Preporučujem svim majkama, odnosno roditeljima, koji traže pravo za svoju decu, da predaju i ne odustaju od ostvarivanja prava za svoju decu, jer traženje podrške od sistema nije slabost. To je borba za prava sopstvene dece, koja su im ugrožena zbog neodgovornosti drugog roditelja ili bilo kog razloga. To ne treba da bude prepreka. Rešava neizvesnosti, mnogo stvari koje su dovođene u pitanje, poput: da li mogu sve sama? Najviše nam je donelo sigurnost i mir, da ipak neko stoji uz decu i da nismo sami – ističe Amina.
– Kao majka dvoje dece koja samostalno brine o njima, svaki dan je izazov i nova borba i briga da li ću uspeti. Ono što mi je trošilo energiju na sva pitanja, da li će se situacija oko plaćanja i izdržavanja ikada promeniti, sada je usmerilo istu tu energiju na mnogo pametnije stvari, odnosno na odrastanje dece, njihove potrebe i sve što im je potrebno, pogotovo za moje dete sa smetnjama u razvoju. Više sam sada posvećena nekim bitnijim stvarima, koje su od presudnog značaja za njih, nego konstantnom osećaju da li će se nešto promeniti i toj neizvesnosti – zaključuje Amina.
Za roditelja koji samostalno brine o deci, pitanje alimentacije nije samo finansijsko pitanje. Ono često znači pitanje sigurnosti, svakodnevnog funkcionisanja i mogućnosti da se detetu obezbedi ono što mu je potrebno.
Za Aminu, podrška Alimentacionog fonda donela je upravo ono što je dugo nedostajalo: osećaj da nije sama i da odgovornost za dobrobit dece, kada drugi roditelj izostane, ne mora da nosi potpuno sama.