Mame i tate
Mame i tate
Prisustvo partnera na porođaju mnogim ženama znači mnogo. Dok prolaze kroz kontrakcije, bol, strah i iscrpljenost, osoba kojoj veruju može da bude ogromna podrška. Ipak, iskustvo jedne babice pokazuje da se pojedini budući očevi u porodilištu ponašaju potpuno suprotno od onoga što bi žena u tom trenutku očekivala.
Kim Houk iz San Dijega, medicinska sestra koja radi na odeljenju za porođaje i majka sedmoro dece, tokom osam godina rada prisustvovala je stotinama porođaja. Ispričala je koje greške partneri najčešće prave i šta bi, umesto toga, trebalo da rade kako bi ženi zaista olakšali jedan od najintenzivnijih trenutaka u životu.
Kim radi u veoma prometnoj bolnici, u kojoj se godišnje rodi između 7.000 i 8.000 beba, pa je tokom godina videla najrazličitije situacije.
„Nisi htela abortus, trpi posledice i gaji našeg sina sama“:Valjevčanka Kristina(24) potresno o 39 godina starijem lekaru kom je rodila dete
„Njegov posao ima kraj, a njen nikada“: Meril Strip je kao devojčica gledala majku i shvatila nešto što žene osećaju i danas
Ksenija Knežević i Pavle Mensur: Kratka romansa o kojoj se ponovo priča, a glumac tvrdi da to nije bila veza
Ipak, odmah naglašava da većina očeva koje sreće nije problematična. Naprotiv, uglavnom su brižni, pažljivi i uključeni. Ali postoje situacije koje se, čak i posle stotina porođaja, teško zaboravljaju.
Žena se porađa, a on igra igrice
Porođaj može da traje satima, a posebno dug može da bude kada je izazvan lekovima. Kim zato razume da partneri ponekad pokušavaju da pronađu način da prekrate vreme.
Međutim, kaže da je viđala buduće očeve koji su osoblje pitali kako da povežu konzolu za video-igre sa televizorom u bolničkoj sobi.
Telefon ili igrice sami po sebi možda nisu problem dok se dugo čeka i partnerki ništa nije potrebno. Problem nastaje kada muškarac toliko pažnje posveti ekranu da prestane da bude prisutan za ženu zbog koje je zapravo došao.
Sličan problem predstavljaju poslovni pozivi.
Kim je viđala muškarce koji su usred bolničke sobe vodili glasne poslovne razgovore dok je njihova partnerka pokušavala da se opusti i izbori sa kontrakcijama.
Ako razgovor već ne može da sačeka, njen savet je jednostavan – izađite iz sobe.
Lekar pita nju, a odgovara on
Druga greška koju je primetila jeste potreba pojedinih muškaraca da odgovaraju umesto partnerke.
Lekar ili medicinska sestra postave pitanje ženi – kako se oseća, želi li lek protiv bolova, epiduralnu anesteziju ili šta misli o određenom postupku – a odgovor stigne od muškarca pored nje.
Kim smatra da partner treba da bude podrška, ali ne i da preuzima odlučivanje o telu žene koja se porađa.
Ako žena može sama da govori i donosi odluke, pitanja koja su upućena njoj treba ona i da odgovori.
Naravno, situacija je drugačija kada je porodilja iscrpljena ili joj je potrebna pomoć da zdravstvenom osoblju prenese ono što želi. Upravo tada partner koji je unapred upoznat sa njenim željama može da bude dragocen oslonac.
Neki na porođaj dolaze pod dejstvom marihuane
Među situacijama kojima je prisustvovala Kim je navela i buduće očeve koji su u bolnicu dolazili pod dejstvom marihuane.
Kako je objasnila, takve slučajeve viđa u Kaliforniji, gde je marihuana legalna.
Međutim, činjenica da je nešto legalno ne znači da je porođaj partnerke pravi trenutak za to. Osoba koja je došla da pruži podršku trebalo bi da bude prisebna, prisutna i sposobna da reaguje ukoliko je ženi potrebna.
Seksualni komentari u najneprimerenijem trenutku
A onda dolazimo do ponašanja koje Kim smatra posebno neprijatnim – seksualnih komentara tokom pregleda žene, porođaja ili neposredno nakon rođenja bebe.
Ispričala je da joj se događalo da stavi rukavice kako bi pregledala porodilju i proverila koliko je otvorena, a da partner u tom trenutku počne da pravi seksualne aluzije, pa čak i komentare o seksu utroje.
Dešavalo joj se i da majka nakon porođaja doji novorođenče, a otac dobaci da je „on sledeći na redu“.
Za Kim tu nema dileme – takvi komentari nisu duhoviti.
Porođaj, medicinski pregled i prvi podoj nisu trenutak za seksualne šale, posebno kada je žena upravo prošla ili još prolazi kroz izuzetno zahtevno fizičko iskustvo.
Šta bi otac zapravo trebalo da radi?
Kim nije želela samo da kritikuje. Objasnila je i kako partner može da bude od stvarne pomoći.
Pre svega, budući otac bi pre odlaska u porodilište trebalo da razgovara sa partnerkom o tome šta ona želi.
Dobro je da zna njen plan porođaja, stav prema epiduralnoj anesteziji, želje u vezi sa odloženim presecanjem pupčane vrpce i druge stvari koje su joj važne.
To ne znači da treba da odlučuje umesto nje.
Naprotiv, poenta je da poznaje njene želje dovoljno dobro da može da joj pomogne da ih izrazi u trenutku kada je iscrpljena, ima jake kontrakcije ili joj je teško da se usredsredi na razgovor sa zdravstvenim osobljem.
Njegova panika može da utiče i na nju
Kim upozorava i na još jednu stvar koju partneri možda ne uzimaju dovoljno ozbiljno – sopstvenu reakciju na ono što vide.
Ako budući otac izgleda potpuno prestravljeno i uspaničeno, žena će to primetiti.
Zato savetuje muškarcima da pokušaju da budu mirna i stabilna osoba pored žene, neko na koga ona može da se osloni kada postane teško.
Ne mora da zna medicinske procedure niti da glumi lekara. Njegov zadatak je mnogo jednostavniji – da bude tu.
Voda, masaža i nekoliko sitnica mogu mnogo da znače
Podrška na porođaju ne mora da podrazumeva velike gestove.
Nekada su upravo najjednostavnije stvari najvažnije.
Partner može da masira ženi leđa, donese joj vodu ili nešto za jelo kada je to dozvoljeno, proveri da li joj je telefon napunjen i pomogne da u sobi bude što mirnije.
Kim savetuje i prigušivanje svetla i uklanjanje nepotrebnih stvari koje mogu da uznemiravaju ženu.
Drugim rečima, partner ne treba da „vodi“ porođaj. Treba da sluša ženu i prati šta joj je potrebno.
Porođaj nije trenutak da se sve vrti oko njega
Jedna od najvažnijih poruka ove medicinske sestre budućim očevima veoma je jednostavna – nemojte da porođaj svoje partnerke pretvorite u priču o sebi.
Nije trenutak za žalbe na bolničku hranu, neudobnu stolicu, umor ili bol u leđima.
Žena koja prolazi kroz kontrakcije i porođaj ne bi trebalo istovremeno da brine i o tome da li je njenom partneru dovoljno udobno.
Njegova uloga u tom trenutku nije da bude još jedna osoba o kojoj ona mora da vodi računa.
Njegova uloga je da bude njen oslonac.
I kako pokazuje iskustvo žene koja je prisustvovala stotinama porođaja, za to nisu potrebni veliki potezi. Nekada su dovoljni mir, pažnja, čaša vode, ruka koju može da stegne i partner koji zaista razume zbog čega je tog dana pored nje.
Njen snimak pogledajte OVDE.