Vantelesna oplodnja o trošku države mnogim parovima otvara put do roditeljstva. Evo ko ima pravo na VTO, šta država finansira i kako izgleda postupak.

Pevačica Silvija Nedeljković rodila je blizance nakon 17 godina duge borbe za potomsto uz pomoć procesa vantelesne oplodnje, a njena priča još jednom je otvorila pitanje o mogućnostima koje parovima u Srbiji stoje na raspolaganju kada je reč o vantelesnoj oplodnji.

Za mnoge parove put do roditeljstva nije jednostavan, ali je važno znati da država kroz sistem zdravstvenog osiguranja omogućava vantelesnu oplodnju (VTO) pod određenim uslovima. Postupak može biti finansiran o trošku države, odnosno preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO), a pravo zavisi od ispunjenosti propisanih kriterijuma.

Šta je vantelesna oplodnja i kako izgleda proces?

Vantelesna oplodnja, poznata kao VTO ili IVF, jeste postupak u kojem se jajna ćelija oplodi spermatozoidom van tela žene, u laboratorijskim uslovima. Nakon oplodnje i razvoja embriona, embrion se vraća u matericu sa ciljem ostvarivanja trudnoće. Sam proces ne počinje odmah aspiracijom jajnih ćelija. Pre toga slede pregledi i procena zdravstvenog stanja oba partnera, kako bi se utvrdilo da li postoje uslovi za sprovođenje postupka i koji pristup je najpogodniji.

Možda vas zanima

Prvi korak su pregledi i procena

Par najpre prolazi kroz odgovarajuće ginekološke, hormonske i druge preglede, dok se kod muškarca ispituje kvalitet spermograma. Lekar na osnovu rezultata procenjuje postojeće faktore koji mogu uticati na ostvarivanje trudnoće. Ukoliko su ispunjeni uslovi za postupak koji se finansira preko RFZO, par može započeti proceduru za ostvarivanje prava na VTO.

Kako izgleda postupak vantelesne oplodnje?

Mnogi se pitaju kako izgleda proces vantelesne oplodnje koji se odvija kroz nekoliko faza. Hormonska stimulacija jajnika predstavlja jednu od prvih faza postupka. Ženi se daju lekovi čiji je cilj da se razvije više jajnih ćelija tokom jednog ciklusa, uz redovno praćenje putem ultrazvuka i, po potrebi, laboratorijskih analiza. Nakon što folikuli dostignu odgovarajuću zrelost, određuje se trenutak za aspiraciju jajnih ćelija, odnosno njihovo uzimanje iz jajnika. Istovremeno se obezbeđuje uzorak spermatozoida.

Zatim sledi oplodnja u laboratoriji. U zavisnosti od medicinske situacije, može se primeniti klasičan IVF postupak ili ICSI metoda, kod koje se pojedinačni spermatozoid ubrizgava direktno u jajnu ćeliju.

Nakon oplodnje embrioni se određeni period razvijaju u laboratoriji. Lekarski tim prati njihov razvoj i procenjuje koji embrion ili embrioni mogu biti vraćeni u matericu.

Embriotransfer – važan deo postupka

Embriotransfer je postupak kojim se embrion prenosi u matericu. Sam transfer je uglavnom kratkotrajan, a nakon njega sledi period čekanja do testa kojim se utvrđuje da li je došlo do trudnoće.

Važno je naglasiti da VTO ne garantuje trudnoću nakon jednog pokušaja. Uspeh zavisi od brojnih faktora, uključujući godine žene, reproduktivno zdravlje oba partnera, kvalitet jajnih ćelija i spermatozoida i druge medicinske okolnosti.

Evo kako zapravo izgleda vantelesna oplodnja: Video pokazuje šta embriolog radi u laboratoriji

Koliko pokušaja veštačke oplodnje plaća država?

Jedno od najčešćih pitanja parova jeste koliko puta mogu da pokušaju vantelesnu oplodnju o trošku države. Pravo na finansiranje VTO preko RFZO uređeno je važećim pravilima i uslovima koji se mogu menjati, zbog čega je pre započinjanja procedure važno proveriti aktuelne kriterijume. Oni obuhvataju, između ostalog, starosnu dob žene, medicinske indikacije i druge uslove predviđene sistemom obaveznog zdravstvenog osiguranja. Državno finansiranje može obuhvatiti postupke vantelesne oplodnje u zdravstvenim ustanovama koje učestvuju u programu, ali konkretna prava zavise od toga da li par ispunjava propisane kriterijume u trenutku podnošenja zahteva.

Šta država omogućava parovima koji žele VTO?

Za parove koji se bore sa neplodnošću, mogućnost da postupak bude finansiran iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja predstavlja važan vid podrške.

Pored samog postupka, sistem predviđa određene preglede i medicinske procedure koje prethode VTO, u skladu sa pravilima RFZO i medicinskim indikacijama. Važno je, međutim, razlikovati pravo na VTO o trošku države od privatnog postupka. Kod privatnih klinika pacijent može snositi troškove koji nisu obuhvaćeni finansiranjem iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, dok se kod postupka preko RFZO sve sprovodi prema pravilima i procedurama koje propisuje Fond.

Ko može da ostvari pravo na veštačku oplodnju o trošku države?

Uslovi nisu isti za svaku situaciju i zavise od važećih propisa. Zato parovi koji razmišljaju o VTO treba da se informišu kod svog izabranog ginekologa, nadležne zdravstvene ustanove i RFZO o tome da li ispunjavaju aktuelne kriterijume. Posebnu pažnju treba obratiti na starosnu granicu, medicinske indikacije, prethodne postupke i dokumentaciju koja je potrebna za ostvarivanje prava.

Kako se pravila i kriterijumi mogu menjati, informacije objavljene ranije ne bi trebalo automatski primenjivati na novi postupak. Najsigurnije je proveriti važeće uslove neposredno pre pokretanja procedure.

Koliko traje proces vantelesne oplodnje?

Trajanje postupka zavisi od protokola koji lekar odredi i individualne situacije žene. Sama stimulacija jajnika traje određeni broj dana, nakon čega slede aspiracija jajnih ćelija, oplodnja i razvoj embriona. Nakon embriotransfera potrebno je sačekati određeni period do testa na trudnoću. Ukoliko postupak ne dovede do trudnoće, lekar može proceniti da li i kada treba pokušati ponovo. Zbog toga se VTO ne može posmatrati kao jedan izolovan medicinski postupak, već kao proces koji počinje pripremom i pregledima, a završava se praćenjem ishoda.

„Da li sam previše hodala, podigla nešto teško, pojela pogrešnu hranu?“ Doktorka ženama posle neuspešne VTO ima važnu poruku

VTO nije samo medicinski, već i emotivni proces

Put do roditeljstva uz pomoć vantelesne oplodnje za mnoge parove može biti dug i emotivno zahtevan. Zbog toga je važno da pacijenti dobiju jasne informacije o svim fazama postupka, mogućim rizicima, očekivanjima i troškovima koji nisu obuhvaćeni finansiranjem. Priča Silvije Nedeljković, koja je nakon procesa veštačke oplodnje dobila blizance, pokazuje da VTO može biti deo puta do roditeljstva za osobe koje se suočavaju sa problemima sa začećem. Ipak, svaki slučaj je individualan, pa se iskustvo jedne žene ne može direktno preslikati na druge pacijente.

Za parove koji razmišljaju o vantelesnoj oplodnji najvažnije je da na vreme razgovaraju sa stručnjacima, obave potrebne preglede i informišu se o aktuelnim uslovima za VTO o trošku države.

Napomena: Uslovi za ostvarivanje prava na VTO, broj finansiranih postupaka, starosne granice i potrebna dokumentacija mogu biti izmenjeni. Pre podnošenja zahteva potrebno je proveriti aktuelna pravila RFZO i zdravstvene ustanove koja sprovodi postupak.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar