Od trenutka kada je, kako kaže u razgovoru za Mame.rs, još u njegovoj drugoj godini života posumnjala da razvoj ne ide uobičajenim tokom, Jelena je sa sinom prošla kroz brojne tretmane, terapije i putovanja u potrazi za načinima da mu olakša svakodnevni život.
Nedavno su se vratili iz Istanbula, gde je tada dvanaestogodišnji Naum podvrgnut fekalnoj mikrobiota transplantaciji. Reč je o proceduri koja se u određenim medicinskim stanjima koristi za obnovu crevne mikrobiote, dok se njena primena kod neurorazvojnih poremećaja i dalje istražuje. Jelena kaže da je na ovu mogućnost gledala kao na još jedan korak u dugom procesu pokušaja da pomogne sinu.
– Kod dece sa neurorazvojnim problemima creva su gotovo uvek u fokusu. U Turskoj se ova metoda primenjuje već godinama. Proces podrazumeva detaljna testiranja i odabir donora sa odgovarajućim mikrobiomom, nakon čega se pripremljeni materijal unosi u crevo pacijenta – objašnjava Jelena.
Evo koliko dadilja ima Kim Kardašijan: Rijaliti zvezda ne krije da ima pomoć oko čuvanja dece, a evo da li sebe smatra strogom majkom
„Teškom mukom sam dobila dete“: Dragana Džajić otvoreno o životu pod slavnim prezimenom i borbi za majčinstvo
Anastasija Ražnatović objavila emotivan trenutak sa sinom: Malenog Ilijana uspavljuje na grudima, njene reči svaku mamu diraju u srce
Kako navodi, Naum je intervenciju podneo dobro. Sama procedura trajala je oko 20 minuta, a nakon buđenja dete je, prema njenim rečima, bilo raspoloženo i već nekoliko sati kasnije porodica je izašla u šetnju.
– Kada čitate o tome u medijima, termin ‘fekalna transplantacija’ može da zvuči zastrašujuće, kao da je reč o velikoj operaciji. Međutim, kod Nauma je to bila kratka intervencija. Nije bilo duboke anestezije niti intubiranja. Imao je pripremu prethodne noći, a sutradan je sve trajalo oko 20 minuta. Probudio se odmah, bio je veseo i već posle dva sata smo šetali – kaže Jelena za portal Mame.rs.
Za ovu porodicu, međutim, odlazak u Tursku predstavlja samo jedno poglavlje u višegodišnjoj borbi. Jelena kaže da je sa Naumom obišla brojne zemlje, pokušavajući da pronađe ono što bi moglo da doprinese njegovom napretku.
– Ovo nam je treća transplantacija. Dve su bile sa matičnim ćelijama, a sada smo uradili prvu fekalnu. Naum i ja smo obišli svet. Bili smo u Sloveniji, Hrvatskoj, Španiji, Italiji, Indiji, Americi, a sada i u Turskoj. Čovek se na sve navikne. Ono što je nekome strašno, nama je postalo svakodnevica – iskrena je Jelena.

Kod autizma nema čarobnog štapića
Jelena ne krije da su tokom godina pokušali mnogo različitih pristupa. Ipak, naglašava da nijedan tretman ne posmatra kao čarobno rešenje.
– Probali smo zaista mnogo toga. Kod autizma ne postoji čarobni štapić i oporavak ne ide preko noći. To je proces. Svaka metoda donese neki mali pomak. Kada se sve sabere, Naum je danas duplo bolje nego što je bio – kaže ona.
Prema njenim rečima, posebno mesto u njihovom svakodnevnom životu zauzimaju ishrana, određeni suplementi i različiti terapijski programi.
– Ono što se kod nas pokazalo kao ključno jeste ishrana. Pored toga, mnogo su nam pomogli defektološki tretmani, neuroterapija po specifičnoj metodi i hiperbarična komora. Matične ćelije, s druge strane, nisu dale direktan neurološki pomak koji smo očekivali, iako verujem da su bile dobre za opšte zdravlje organizma – istakla je Radanovićeva za Mame.
Jelena ističe da je važno da roditelji pre bilo kakve odluke dobro prouče informacije i razgovaraju sa stručnjacima, posebno kada je reč o tretmanima koji nisu standardna terapija za autizam.
Od deteta koje nije govorilo do samostalnijeg Nauma
Najveću promenu Jelena vidi u svakodnevnom funkcionisanju svog sina.
Naum do pete godine, kako kaže, uopšte nije govorio. Danas govori, iako je njegov govor i dalje ograničen:
– Danas ume da kaže šta ga boli, šta želi da jede, da li želi da se ljulja ili ide u toalet. Ne komunicira složenim rečenicama, ali može da izrazi svoje potrebe. Odlično razume naloge i objašnjenja, što ranije nije bio slučaj.
Naum je uključen u obrazovni sistem po IOP 2 programu, zna da broji, čita, sabira i oduzima, a Jelena kaže da je danas prilično samostalan u svakodnevnim aktivnostima:
– Sam se oblači, jede, kupa i ide u toalet. Ranije je bio izuzetno nesrećan. Plakao je, nije spavao noću, škrgutao zubima i dešavalo se da jede nejestive stvari poput drveta ili zemlje. Toga više nema. Naš život je danas prilično normalan.
Slobodan je Nauma prihvatio kao svog sina

Posebno mesto u Jeleninoj priči zauzima njen suprug, pevač Slobodan Radanović, koji je, kako kaže, Nauma od prvog trenutka prihvatio kao svoje dete.
– Potpuno sam sigurna da Sloba nije ušao u moj život slučajno. Veza između njega i Nauma je neverovatna i ta ljubav iz dana u dan samo raste. Išao je sa nama u Tursku, sve platio, proveo celu noć budan uz nas, a onda se vratio i odmah otišao da radi. Ništa mu nije teško kada je Naum u pitanju – priča Jelena.
Kaže da je njihova bliskost počela praktično odmah.
– Prihvatio ga je u sekundi. Bila je to ljubav na prvi pogled. Naum je već tada voleo Slobinu pesmu ‘Kocka’ i čim su se upoznali, desila se neverovatna energija i nežnost – navodi ona u razgovru za Mame.
Ni odnos sa mlađom braćom, prema Jeleninim rečima, nije jednostavan, ali je ispunjen ljubavlju:
– Damjan i Luka imaju predivan, zaštitnički odnos prema njemu. Vole ga, ljube i uključuju u sve. Naum je neverovatno nežno i drago dete, pa ga braća obožavaju.
Na autizam ne gledam kao na problem
Posle više od decenije iskustva, putovanja, terapija, uspona i padova, Jelena roditeljima koji prolaze kroz sličnu situaciju poručuje da budu pažljivi, informisani i racionalni, ali i da ne dozvole da im dijagnoza odredi čitav život.
– Poručila bih roditeljima da urade sve što je u njihovoj moći, ali da odluke donose racionalno i da se dobro raspitaju. Ne treba trošiti vreme, energiju i novac na pogrešne stvari.
Jelena svoje iskustvo deli i putem društvenih mreža, gde roditelji mogu da pronađu informacije o njenom iskustvu i onome kroz šta je njihova porodica prolazila.
A kada govori o tome kako danas posmatra život sa Naumom, njen stav je drugačiji nego na početku.
– Najvažnije je da iz ove situacije izvuku najbolje. Ja na autizam ne gledam kao na problem, već kao na blagoslov. Onog trenutka kada počnete da vidite pozitivne strane, um se budi i život postaje lepši nego pre dijagnoze. Svaka majka će kad-tad stići do tog saznanja. Ja sam već tamo stigla – zaključuje u rezagovru za portal Mame.rs Jelena Radanović.