Dok odrasli čekaju reakciju koju će objaviti na internetu, dete se iskreno plaši. Na ovaj trend upozorila je hrvatska mama i influenserka Ines Martinović, poručujući da je vreme da se ovakve situacije sagledaju iz perspektive deteta.
– Ovo nije poziv na osudu. Ja se iskreno nadam da roditelji koji su to napravili NE ZNAJU koliko je to opasno i ozbiljno. OVO JE POZIV NA OSVEŠTAVANJE – poruka je kojom je influenserka skrenula pažnju na trend koji se širi društvenim mrežama.
U objavi je objasnila kako izgleda ovaj izazov: roditelj zamoli dete da pred kamerom nabroji pet stvari koje voli kod njega, a zatim izađe iz prostorije i ostavi dete samo. Kada se mališan okrene prema kameri, na ekranu se pojavljuje filter sa zastrašujućim likom iz horora. Roditelj za to vreme čeka reakciju deteta, često sa namerom da snimak objavi kao zabavan sadržaj za svoje pratioce.
Adriana Kadar otkrila pol druge bebe: Sa 15 godina starijim suprugom već ima ćerkicu, a sada im stiže pojačanje – vrištala je od sreće
Influenserka postala mama peti put: Nina je u pet godina rodila petoro dece, a slikom iz porodilišta je raznežila pratioce – evo koje moćno ime je dala nasledniku
„Rodiću bebu čoveku koji je moju ćerku zavoleo kao svoju“: Olivera Konatar ekskluzivno za Mame o drugoj trudnoći i suprugu Nemanji
Međutim, ono što odraslima deluje kao bezazlena šala, za dete može biti veoma stvarno i zastrašujuće iskustvo.
Odrasli znaju da je filter, ali dete to ne mora da razume
Suština upozorenja influenserke jeste razlika između onoga što zna odrasla osoba i onoga što u tom trenutku doživljava dete.
Odrasli zna da je u pitanju digitalni filter, da čudovište ne postoji i da opasnosti nema. Dete, naročito ako je malo, ne mora da razume šta se dogodilo. U trenutku iznenađenja može da oseti stvaran strah, a ne zna da je situacija unapred osmišljena i da će se za nekoliko sekundi završiti.
– Odrasla osoba zna što se događa. Zna da je to filter. Zna da čudovište ne postoji. Zna da dijete nije u opasnosti. Zna da će za nekoliko sekundi sve biti gotovo. DIJETE NE ZNA NIŠTA OD TOGA! – navodi se u objavi.
Ova razlika posebno je važna kada su u pitanju mala deca, koja još uče da razlikuju stvarnost od sadržaja sa ekrana i ne mogu uvek da razumeju da je nešto napravljeno uz pomoć digitalnih efekata.
Kada detetov strah postane sadržaj za društvene mreže
Problem nije samo u tome što se dete iznenada uplaši. Dodatno pitanje je i zašto se njegova reakcija snima i objavljuje radi zabave drugih ljudi. Kada dete zaplače, vrisne ili se sakrije od straha, odraslima koji gledaju snimak to može biti smešno. Ali detetu u tom trenutku nije smešno. Ono ne zna da učestvuje u trendu, niti je nužno svesno da će njegov strah možda gledati stotine, hiljade ili čak mnogo više ljudi.
To ne znači da roditelji nikada ne treba da se šale sa decom ili da snimaju lepe porodične trenutke. Razlika je u tome da li se dete zajedno sa odraslima smeje ili postaje meta šale koja ga uznemirava.
Kako da znamo gde je granica između šale i povređivanja deteta?
Deca vole iznenađenja, igru i smeh, ali je važno da roditelji obrate pažnju na njihove reakcije i osećanja. Ako šala izazove strah, suze ili osećaj nesigurnosti, nije dovoljno opravdati je time da je trebalo da bude smešna. Još je važnije ne nastavljati snimanje samo zato što je detetova reakcija zanimljiva publici. Roditelji bi trebalo da se zapitaju kako bi dete doživelo situaciju kada kamera ne bi bila uključena i kada ne bi bilo publike kojoj treba prikazati njegovu reakciju.
Važno je i razmisliti o privatnosti deteta. Ono možda danas ne razume šta znači objavljivanje snimka na internetu, ali će jednog dana odrastati uz digitalni trag koji su drugi napravili umesto njega.
„Ovo je poziv na osvešćavanje“
Influenserka je naglasila da njena poruka nije poziv na javno osuđivanje roditelja, već na razumevanje ozbiljnosti ovakvih postupaka. U vremenu kada se na društvenim mrežama neprestano traže novi načini da se privuče pažnja publike, lako se može dogoditi da se granica između zabave i neprijatnog iskustva za dete izgubi iz vida.
Ipak, nijedan broj pregleda, lajkova ili komentara nije važniji od detetovog osećaja sigurnosti. Pre nego što snimimo nešto što nam deluje smešno, trebalo bi da se zapitamo: da li će se smejati i naše dete ili ćemo se smejati njegovom strahu?
Upravo je to suština poruke koju ova mama želi da prenese drugim roditeljima – da pre nego što procenimo koliko je neki snimak zabavan odraslima, pokušamo da ga sagledamo iz perspektive deteta.










