Majka koja i dalje doji četvorogodišnje dete izazvala lavinu reakcija – jedni je podržavaju, drugi oštro kritikuju

Produženo dojenje sve češće postaje tema rasprave među roditeljima, naročito kada se radi o deci koja su već odavno izašla iz dojenačkog perioda. Dok jedni u ovakvom pristupu vide bliskost, sigurnost i razumevanje potreba deteta, drugi ga smatraju preteranim i nepotrebnim.

Veliku pažnju na društvenim mrežama izazvala je 34-godišnja majka Šinaj Viser, koja otvoreno govori o dugotrajnom dojenju i načinu roditeljstva zasnovanom na bliskosti i prirodnom ritmu deteta. Na Instagramu deli detalje iz porodičnog života, uključujući kućne porođaje i školovanje dece kod kuće. I dok ima veliku podršku, mnogi kritikuju njenu odluku da i dalje doji svoju četvorogodišnju ćerku.

Kako ističe, često se susreće sa komentarima da je takav pristup neprimeren ili da može izazvati zavisnost kod deteta. Takođe, pojedini smatraju da je ova odluka više u interesu majke nego deteta, što ona odlučno odbacuje. Naglašava da produženo dojenje praktikuje isključivo jer veruje da odgovara potrebama njene dece.

Možda vas zanima

Svoj stav promenila je nakon proučavanja istraživanja i različitih kulturnih obrazaca, kada je shvatila da je dugotrajno dojenje kroz istoriju bilo mnogo zastupljenije nego danas, posebno u zapadnim društvima gde je sada ređe prihvaćeno.

Ističe da se dojenje razlikuje kod njene dve ćerke. Stariju, koja ima četiri godine, doji povremeno i samo kada ona to sama zatraži – nekada jednom dnevno, a nekada i ređe. Taj odnos opisuje kao miran i u potpunosti prilagođen detetu.

Sa mlađom ćerkom, starom 20 meseci, situacija je drugačija – dojenje je češće, uključujući i noćna buđenja, što smatra potpuno normalnim u tom uzrastu, naročito tokom razvoja i nicanja zuba.

„Produženo dojenje pruža mom detetu sigurnost“

Za starije dete dojenje, kako navodi, nema više nutritivnu, već pre svega emocionalnu ulogu. Smatra da pomaže detetu da se umiri, reguliše emocije i oseća zaštićeno. Opisuje ga kao poseban trenutak bliskosti koji detetu daje stabilnost.

Dodaje da upravo takav pristup doprinosi razvoju sigurnosti i samostalnosti kod deteta. Prema njenom mišljenju, deca postaju nezavisna onda kada se njihove potrebe na vreme prepoznaju i zadovolje, a ne kroz naglo odvajanje.

Na pitanje kada planira da prestane sa dojenjem, ne daje precizan odgovor. Ističe da će odluku donositi u skladu sa potrebama deteta i sopstvenim mogućnostima, naglašavajući da proces odvikavanja ne mora biti ubrzan da bi bio ispravan.

TAGOVI

Ostavi komentar