Fizičko kažnjavanje, zanemarivanje i ugrožavanje deteta mogu imati ozbiljne posledice po roditelje, upozoravaju stručnjaci i zakoni Srbije.

Mnogi roditelji u Srbiji često nisu sigurni gde je granica između vaspitanja i ponašanja koje zakon može smatrati nasiljem ili zanemarivanjem deteta.

Iako većina roditelja želi najbolje za svoju decu, stručnjaci upozoravaju da pojedini postupci koje ljudi godinama smatraju “normalnim” mogu imati ozbiljne posledice – ne samo po dete, već i po roditelje.

Prema zakonima Srbije, roditelji imaju i prava i jasne obaveze prema detetu, a određena ponašanja mogu dovesti do prijava, uključivanja Centra za socijalni rad, pa čak i krivične odgovornosti.

Možda vas zanima

Fizičko kažnjavanje – gde je granica?

U Srbiji se sve više govori o zabrani fizičkog kažnjavanja dece, posebno kroz preporuke stručnjaka i međunarodne standarde zaštite deteta.

Iako roditelji često kažu:

“I nas su tukli pa nam ništa ne fali”,
“To je samo vaspitna ćuška”,

stručnjaci upozoravaju da fizičko kažnjavanje može ostaviti ozbiljne posledice po dete.

Posebno problematično može biti:

  • udaranje kaišem ili predmetima,
    šamaranje,
    čupanje,
    guranje,
    zaključavanje,
    zastrašivanje i pretnje.

U težim slučajevima fizičko nasilje može dovesti i do krivične odgovornosti zbog nasilja u porodici ili zlostavljanja i zanemarivanja maloletnog lica.

Zanemarivanje deteta takođe može biti ozbiljan problem

Mnogi roditelji ne znaju da zakon ne prepoznaje samo fizičko nasilje, već i zanemarivanje deteta.

To može uključivati:

  • nebrigu o higijeni i zdravlju deteta,
    uskraćivanje hrane,
    neodvođenje kod lekara,
    ostavljanje malog deteta bez nadzora,
    zanemarivanje školskih obaveza,
    emocionalno zanemarivanje.

Stručnjaci upozoravaju da konstantno ignorisanje detetovih potreba može ozbiljno uticati na razvoj i mentalno zdravlje.

Roditelji imaju zakonsku obavezu da štite dete

Porodični zakon Srbije propisuje da roditelji imaju dužnost da:

  • štite dete,
    brinu o njegovom zdravlju,
    obezbede obrazovanje,
    vode računa o bezbednosti i razvoju deteta.

To znači da roditelj može snositi posledice ako svesno ugrožava dete ili ne reaguje kada je dete u opasnosti.

Šta se dešava kada neko prijavi problem?

Ukoliko škola, komšije, rodbina ili druga institucija posumnjaju da je dete ugroženo, slučaj može biti prijavljen:

  • Centru za socijalni rad,
    policiji,
    tužilaštvu.

Nakon toga nadležne službe procenjuju:

  • da li postoji nasilje,
    da li je dete zanemareno,
    da li porodici treba podrška ili zaštita.

U nekim situacijama roditeljima se mogu odrediti:

  • nadzor nad vršenjem roditeljskog prava,
    obavezni razgovori i savetovanja,
    mere zaštite deteta.

Stručnjaci: “Strah nije isto što i vaspitanje”

Psiholozi poslednjih godina sve češće upozoravaju da deca najbolje reaguju na:

  • dosledna pravila,
    granice,
    razgovor,
    rutinu,
    emocionalnu sigurnost.

S druge strane, stalno zastrašivanje, ponižavanje ili fizičko kažnjavanje može izazvati:

  • anksioznost,
    agresiju,
    povlačenje,
    probleme sa samopouzdanjem.

Roditeljstvo nije lako, ali zakon jasno štiti dete

Stručnjaci naglašavaju da pomoć treba potražiti na vreme i da traženje podrške ne znači da je roditelj “loš”.

Upravo zato se danas sve više govori o:

  • školama roditeljstva,
    psihološkoj podršci,
    savetovalištima,
    nenasilnim metodama vaspitanja.

Jer cilj zakona nije kažnjavanje porodice, već zaštita deteta i sprečavanje ozbiljnijih posledica.

Ostavi komentar