Uvođenje nemlečne, odnosno čvrste hrane, jedan je od važnih koraka u razvoju bebe. To nije samo prelazak sa mleka na nove namirnice, već i period u kojem dete upoznaje različite ukuse, mirise i teksture. Pravilno započinjanje dohrane može pomoći da se zadovolje rastuće nutritivne potrebe bebe i postepeno razviju zdrave navike u ishrani. Ipak, ne postoji potpuno isti raspored koji odgovara svakoj bebi, pa je važno pratiti njen razvoj i savet pedijatra.
Kada je pravo vreme za prve kašice?
Za većinu beba preporučuje se početak uvođenja čvrste hrane oko šestog meseca. Do tada su majčino mleko ili adaptirana mlečna formula osnovni izvor hrane. Pored samog uzrasta, važno je da beba pokazuje znakove razvojne spremnosti. Među njima su:
- može stabilno da drži glavu i vrat;
- sedi uz odgovarajuću podršku i može da kontroliše položaj tela;
- pokazuje interesovanje za hranu;
- više ne gura automatski hranu jezikom iz usta;
- može da prihvati hranu sa kašičice i da je proguta.
Nije potrebno žuriti samo zato što je beba napunila određeni broj meseci. Ako niste sigurni da li je spremna, posavetujte se sa pedijatrom.
Prvi obroci: oko šestog meseca
Na početku se daju male količine hrane. Cilj prvih obroka nije da čvrsta hrana odmah zameni mleko, već da se beba postepeno upozna sa novim namirnicama. Za prve obroke mogu se koristiti:
- žitarice poput ovsa ili prosa;
- kuvana šargarepa, tikvica, krompir i bundeva;
- voće poput kruške, jabuke i banane.
Hrana treba da bude odgovarajuće mekana i pripremljena tako da je beba može bezbedno progutati.
Primer obroka:
Doručak: kaša od ovsa pripremljena sa majčinim ili adaptiranim mlekom.
Ručak: dobro skuvana i usitnjena tikvica sa krompirom.
U početku možete nuditi jednu po jednu novu namirnicu kako biste lakše uočili eventualnu reakciju. Međutim, nema potrebe da se svaka namirnica uvodi po nekoliko dana ako za to ne postoji poseban razlog.
Od šestog do osmog meseca: jelovnik postaje raznovrsniji
Kako beba prihvata prve namirnice, jelovnik se postepeno proširuje. U ovom periodu mogu se uvoditi različite žitarice, povrće, voće, meso, riba i jaja, u obliku koji odgovara razvojnim sposobnostima deteta.
Dobri izbori mogu biti:
- zob, proso, pšenica i druge žitarice;
- batat, brokoli, karfiol i grašak;
- banana, kruška, breskva, šljiva i avokado;
- piletina i ćuretina;
- dobro termički obrađena riba sa niskim sadržajem žive;
- dobro termički obrađena jaja.
Primer obroka:
Doručak: kaša od prosa sa jabukom.
Ručak: usitnjena piletina sa brokolijem i krompirom.
Užina: zgnječena banana i avokado.
Uz obroke se može ponuditi i malo vode iz čaše. Mleko, odnosno dojenje ili adaptirana formula, i dalje ostaje važan deo ishrane bebe.
Od osmog do desetog meseca: vreme je za nove teksture
Kako se razvijaju veštine žvakanja i gutanja, hrana više ne mora uvek biti potpuno glatka. Postepeno se mogu nuditi gnječene i sitno usitnjene namirnice, u skladu sa sposobnostima deteta. Na jelovniku mogu da se nađu:
- jogurt i drugi odgovarajući mlečni proizvodi;
- dobro kuvano meso;
- pasulj, sočivo i leblebije, dobro skuvani i odgovarajuće usitnjeni;
- integralne žitarice i proizvodi od žitarica;
- različito voće i povrće.
Primer obroka:
Doručak: punomasni jogurt sa zgnječenom breskvom i ovsenom kašom.
Ručak: sitno usitnjena govedina sa dobro skuvanim graškom i šargarepom.
Užina: mekani komadić hleba sa odgovarajućim neslanim sirom.
Ovo je i dobar period da bebi ponudite mekane komade hrane koje može sama da uzme rukom, ali uvek uz nadzor odrasle osobe.
Od desetog do dvanaestog meseca: približavanje porodičnoj ishrani
Pred kraj prve godine, beba može postepeno da se uključuje u porodične obroke, pod uslovom da su oni prilagođeni njenim potrebama. Mogu se pripremati:
- variva od mesa i povrća;
- jela od žitarica i povrća;
- dobro kuvano meso i riba;
- cela dobro termički obrađena jaja;
- namirnice bogate gvožđem, poput mesa, mahunarki i zelenog povrća.
Primer obroka:
Doručak: omlet sa sitno seckanim spanaćem i odgovarajućim sirom.
Ručak: dobro skuvano meso sa povrćem i pirinčem.
Večera: dobro skuvano sočivo ili pasulj sa povrćem.
I dalje treba voditi računa o količini soli i šećera u obrocima, kao i o teksturi hrane.
Poseban oprez zbog opasnosti od gušenja
Nije dovoljno samo znati koje namirnice beba sme da jede – veoma je važan i način na koji se one pripremaju. Čvrste, okrugle ili lepljive namirnice mogu predstavljati rizik od gušenja. Zato, na primer, celo grožđe, orašasti plodovi, kokice, komadi sirove šargarepe i slična hrana ne treba da se daju bebi u obliku koji može lako da zapne u disajnim putevima. Hranu treba pripremiti tako da odgovara uzrastu i sposobnostima deteta, a beba tokom obroka uvek treba da bude pod nadzorom odrasle osobe.
Kada i kako uvoditi alergene?
Namirnice koje mogu izazvati alergijske reakcije, poput jaja, kikirikija i ribe, ne treba automatski odlagati do kasnijeg uzrasta. Savremene preporuke podržavaju njihovo uvođenje u periodu kada se uvodi čvrsta hrana, u odgovarajućem obliku i uz mere bezbednosti. Kikiriki se, na primer, ne daje u obliku celih orašastih plodova zbog rizika od gušenja, već samo u odgovarajućem obliku i teksturi. Ako beba ima ekcem, već poznatu alergiju ili postoji poseban rizik za razvoj alergija, o uvođenju određenih namirnica treba razgovarati sa pedijatrom ili alergologom.
Mleko je i dalje važno tokom prve godine
Uvođenje čvrste hrane ne znači da mleko odmah treba izbaciti iz ishrane. Dojenje ili adaptirana mlečna formula ostaju važan deo ishrane tokom prve godine života. Kako beba postepeno prihvata sve više namirnica, količina i raznovrsnost čvrste hrane se povećavaju, dok se mlečni obroci prilagođavaju njenim potrebama.
Najvažnije je da obroci budu raznovrsni i bez pritiska
Uvođenje nemlečne hrane trebalo bi da bude postepen proces u kojem beba upoznaje nove ukuse i teksture. Neke namirnice će odmah prihvatiti, dok će joj za druge biti potrebno više pokušaja. Roditelji ne bi trebalo da insistiraju na tome da beba pojede određenu količinu po svaku cenu. Mnogo je važnije ponuditi raznovrsnu hranu, pratiti znake gladi i sitosti i stvoriti prijatnu atmosferu tokom obroka. Ako postoji dilema oko početka dohrane, uvođenja alergena, količine hrane ili odgovarajuće teksture, najbolji savet je da se roditelji posavetuju sa pedijatrom koji poznaje razvoj i potrebe konkretnog deteta.