Beba
Beba
Mnogim roditeljima je neobično da se beba smiri čim se uključi usisivač, fen ili neka druga konstantna buka. Dok odraslima takvi zvukovi uglavnom smetaju, kod beba često imaju potpuno suprotan efekat: smiruju ih i pomažu im da lakše zaspe.
Razlog za to leži u načinu na koji se razvija sluh i nervni sistem u ranom periodu života. Beba u materici ne raste u tišini. Naprotiv, okružena je stalnim zvucima: radom srca majke, protokom krvi, disanjem i prigušenim spoljnim zvukovima. Taj ambijent je zapravo prilično bučan, ali konstantan i ritmičan.
Kada se beba rodi, nagla tišina spoljašnjeg sveta može joj delovati nepoznato i uznemirujuće. Zvuci poput fena ili usisivača stvaraju ono što se naziva “beli šum” odnosno ujednačen, nepromenljiv zvuk koji podseća na okruženje na koje je beba već navikla.
Zbog toga se mnoge bebe smiruju upravo na takve zvuke. Oni ne odvlače pažnju, ne menjaju ritam i ne zahtevaju obradu novih informacija, što bebinom mozgu daje osećaj sigurnosti i predvidivosti.
Zanimljivo je da ne reaguju sve bebe isto. Neke će se umiriti odmah, dok druge možda neće pokazivati nikakvu reakciju. To zavisi od temperamenta, osetljivosti na zvuk i trenutnog stanja (umor, glad, preumor).
Ipak, važno je naglasiti da buka treba da bude umerena. Previše glasni ili nagli zvukovi mogu imati suprotan efekat i izazvati stres. Ključ je u konstantnom, blagom i ritmičnom zvuku koji ne menja intenzitet.