Dete
Dete
Sve veći broj dece suočava se sa neobičnim poremećajem koji utiče na razvoj zuba. Zbog njega zubi mogu da požute, postanu krhki, lako pucaju i čak se mrve, a stručnjaci priznaju da još uvek nemaju konačan odgovor zbog čega se ovo stanje javlja sve češće.
Prema pisanju Daily Maila, procenjuje se da danas jedno od šestoro dece ima ovaj problem, koji je nekada bio veoma redak. Poremećaj slabi zaštitnu zubnu gleđ, zbog čega su zubi podložniji karijesu i oštećenjima.
Šta je hipomineralizacija molara i sekutića?
Zvaničan naziv ovog poremećaja je hipomineralizacija molara i sekutića (MIH). Zbog karakterističnog izgleda zuba, često se naziva i „kredasti zubi“.
Zubna gleđ se najvećim delom sastoji od minerala, poput kalcijuma i fosfata. Kod dece sa MIH-om gleđ sadrži znatno više proteina nego što bi trebalo, zbog čega nije dovoljno čvrsta.
Poremećaj se najčešće uočava oko šeste godine života, kada detetu počinju da niču stalni zubi.
Uzrok nije loša higijena
Roditelji često pomisle da su žuti ili oštećeni zubi posledica nedovoljnog pranja ili previše slatkiša, ali kod MIH-a to nije slučaj.
Iako se deca zbog izgleda zuba mogu suočiti sa predrasudama, stručnjaci naglašavaju da ovaj poremećaj nema nikakve veze sa oralnom higijenom.
Problem nastaje mnogo ranije – tokom razvoja zubne gleđi u najranijem detinjstvu.
Dok se broj slučajeva klasičnog karijesa poslednjih godina smanjuje zahvaljujući boljoj higijeni i edukaciji, stomatolozi upozoravaju da je broj dece sa MIH-om u porastu.
Poremećaj je prvi put prepoznat osamdesetih godina prošlog veka, a danas se sve češće dijagnostikuje širom Evrope.
Šta kažu stručnjaci?
Profesorka dečje stomatologije na Univerzitetu u Šefildu, dr Helen Rod, kaže da naučnici još ne znaju zašto je ovaj poremećaj sve češći.
– To nema nikakve veze sa načinom na koji roditelji neguju dečje zube. Oni počinju da se razvijaju još pre rođenja, a kada izbiju oko šeste godine, već imaju promenjenu boju i sklonost ka propadanju. Jednostavno još nemamo objašnjenje zašto se to dešava – navela je.
Profesor Grejg Tejlor, predavač dečje stomatologije na Univerzitetu u Njukaslu i portparol Britanskog društva za dečju stomatologiju, objašnjava da je suština problema u količini minerala u zubima.
Dodaje da poremećaj ne mora da zahvati sve zube.
– Kod neke dece zahvaćen je samo jedan zub, dok druga imaju problem sa gotovo svim zubima. Simptomi takođe mogu biti različiti. U blažim slučajevima pojavljuju se male bele mrlje, dok u težim zubi mogu postati tamnosmeđi i ozbiljno oštećeni – rekao je Tejlor.
Bol i estetski problemi
Kada poremećaj zahvati zadnje kutnjake, može doći do izlaganja osetljive zubne pulpe, što izaziva veoma jak bol.
Kod prednjih zuba problem je uglavnom estetske prirode.
Na njima se mogu pojaviti bele, žute, krem ili braon mrlje. Za razliku od kutnjaka, oni se uglavnom ne lome i ne mrve toliko lako.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da to može ozbiljno da utiče na samopouzdanje deteta.
– Dete možda neće želeti da se smeje ili da ide u školu zbog izgleda svojih zuba – upozorava profesor Tejlor.
Mogući uzroci i faktori rizika
Pojedina istraživanja ukazuju na to da bi MIH mogao biti povezan sa nedostatkom vitamina D u ranom detinjstvu.
Takođe, bolesti poput ovčijih boginja ili malih boginja, ukoliko izazovu visoku temperaturu pre druge godine života, mogle bi da utiču na razvoj zubne gleđi.
Najnovija istraživanja pokazala su i moguću vezu između ovog poremećaja i teškog porođaja ili carskog reza.
Prema podacima istraživača, bebe rođene carskim rezom imaju gotovo jedan i po put veći rizik da razviju MIH.
Profesor Tejlor objašnjava da su ćelije koje stvaraju zubnu gleđ veoma osetljive. One se formiraju još tokom trudnoće, a proces njihove kalcifikacije odvija se približno u vreme rođenja.
Roditelji ne treba da osećaju krivicu
Uprkos mogućim faktorima rizika, stručnjaci naglašavaju da roditelji ne bi trebalo da krive sebe.
– Još uvek ne znamo dovoljno o ovom poremećaju da bismo mogli sa sigurnošću da utvrdimo šta ga je izazvalo kod konkretnog deteta. Često ne postoji jedan događaj ili bolest koji bi objasnili nastanak problema. To jednostavno nije nešto što roditelji mogu da kontrolišu. Zato je najvažnije da se stanje prepozna na vreme i da dete dobije odgovarajuće lečenje – zaključio je profesor Tejlor.