Digitalno nasilje pogađa sve uzraste – od dece i mladih do odraslih i javnih ličnosti.

Uvrede, pretnje, uznemiravanje i širenje laži na internetu ostavljaju stvarne posledice po mentalno zdravlje, bezbednost i dostojanstvo ljudi.

O tome gde je granica između „hejta“ i krivičnog dela govorio je advokat Saša Rajković, objašnjavajući šta zakon u Srbiji prepoznaje kao kažnjivo ponašanje u digitalnom prostoru.

Kada online uvreda postaje krivično delo?

Možda vas zanima

Prema važećem zakonodavstvu u Srbiji ne postoji pravni pojam „običnog hejta“. Kako objašnjava advokat Saša Rajković, zakon poznaje isključivo krivično delo uvrede, definisano članom 170 Krivičnog zakonika. To znači da svako omalovažavanje drugog lica kojim se ugrožavaju njegova čast i ugled može predstavljati osnov za krivičnu odgovornost, bez obzira na to da li se događa uživo ili putem interneta.

Mržnja kao emocija nije zabranjena, ali način na koji se ispoljava može biti kažnjiv. Sud u svakom konkretnom slučaju procenjuje da li je reč o uvredi, uzimajući u obzir društvene, moralne i običajne norme sredine u kojoj je sporni sadržaj objavljen.

Uvreda, kleveta i pretnja – u čemu je razlika?

Uvrede se u Srbiji gone isključivo po privatnoj tužbi, što znači da oštećena osoba sama pokreće postupak pred sudom protiv onoga ko ju je uvredio, uključujući i uvrede iznete putem društvenih mreža, foruma ili komentara ispod tekstova.

Kleveta je u Srbiji dekriminalizovana 2012. godine, ali i dalje postoji kao krivično delo u Republici Srpskoj. Reč je o iznošenju ili pronošenju neistinitih tvrdnji o drugom licu, uz svest da su te tvrdnje lažne i da mogu naneti štetu njegovom ugledu.

Pretnje predstavljaju najozbiljniji oblik digitalnog nasilja i potpadaju pod krivično delo ugrožavanja sigurnosti. Ako neko ozbiljno preti napadom na život, telo ili slobodu druge osobe i time izazove strah ili uznemirenost, može snositi krivičnu odgovornost, uključujući i kaznu zatvora. Činjenica da je pretnja upućena putem interneta ne menja njenu pravnu prirodu – internet je samo savremeni način izvršenja dela.

Da li anonimni komentatori mogu biti identifikovani?

Iako mnogi korisnici veruju da ih anonimnost na internetu štiti, to nije uvek tačno. Anonimni komentatori mogu snositi pravnu odgovornost, ali je njihovo procesuiranje složenije. U određenim slučajevima, uz nalog suda ili tužilaštva, identitet može biti utvrđivan putem podataka koje poseduju društvene mreže i internet provajderi.

Ipak, pravo na privatnost uživa snažnu zaštitu i može biti ograničeno samo kada za to postoji jasan zakonski osnov i proporcionalan interes, što znači da se ovakve mere ne primenjuju olako.

Policija ili privatna tužba – kako odlučiti?

Izraz „govor mržnje“ se u javnosti često koristi, ali zakon u Srbiji sankcioniše isključivo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti. U praksi, izbor pravnog puta zavisi od prirode i težine sadržaja. Uvrede se rešavaju putem privatne tužbe, dok u slučajevima pretnji, ugrožavanja sigurnosti ili ozbiljnog uznemiravanja postupak može pokrenuti javni tužilac, uz uključivanje policije.

Kako se zaštititi od digitalnog nasilja?

Osoba koja smatra da je žrtva digitalnog nasilja treba, pre svega, da sačuva dokaze i utvrdi ko stoji iza spornih poruka ili objava. U zavisnosti od okolnosti, moguće je pokrenuti privatnu tužbu, obratiti se policiji ili tužilaštvu, ali i prijaviti sporni sadržaj samim platformama. U određenim situacijama postoji i mogućnost građanske tužbe radi naknade štete.

Internet nije pravno „slobodna zona“

Digitalni prostor ne suspenduje zakone. Iako se nasilje odvija iza ekrana, njegove posledice su stvarne. Pravni sistem u Srbiji nudi mehanizme zaštite, ali njihova efikasnost zavisi od toga koliko su građani informisani o svojim pravima i spremni da ih koriste.

Ostavi komentar