-Ne postoji profil kojim se može definisati ponašanje predatora. U principu sve to počinje izuzetno naivno, preko lažnih naloga i korišćenjem lažnih identiteta gde se predatori povezuju sa decom govoreći im da su njihovog ili sličnog uzrasta. Kontinuirana komunikacija posle nekog vremena stvori određenu vrstu poverenja deteta u te njihove ‘virtuelne prijatelje’. Tada deca počinju da im se poveravaju u vezi sa školom, odnosom sa drugovima i drugaricama, sa roditeljima i oko njih stvaraju neku vrstu nevidljive mreže, da bi na kraju dobili ono što je zapravo i jedini njihov cilj.
Simović dalje opisuje kako predatori deluju kada pribave fotografije i video zapise:
-Nakon pribavljanja fotografija i video snimaka nastalih seksualnom eksploatacijom dece, često dolazi do ucenа i pretnji da će te pribavljene fotografije postaviti javno na društvene mreže i tada kreće začarani krug između dece i ‘predatora’. Kako bi se ovo stanje i događaji sprečili, deca treba da razgovaraju sa svojim roditeljima, braćom, sestrama. Najvažnije je poverenje između dece i roditelja i treba se uvek o svemu otvoreno razgovarati. U današnje vreme, povećano je korišćenje interneta, korišćenje raznih društvenih mreža i aplikacija koje koriste sve mlađe osobe. Prilikom registracije, odnosno pravljenja profila, treba voditi računa i objasniti deci koliko je važno da se ne dele fotografije, lični podaci, jer malo dece ima svest o tome da šta se jednom podeli preko interneta, ostaje zauvek tu i, na kraju, što je najvažnije, da ukoliko se dođe do neželjenih posledica, odmah prijave roditeljima i nadležnim ustanovama.
Digitalno nasilje kroz humor: Kada se dete smeje s njima, da se ne bi smejali njemu
Tik tok trendovi i njihova previsoka cena: Psiholog Ljiljana Filipović savetuje kako da razum pobedi želju za lajkovima
Šta je to digitalna empatija? Psiholog objašnjava kako da razvijemo saosećajnost i i koje su posledice ako je nema
Simović takođe naglašava:
-Detetu treba objasniti sve moguće posledice koje se mogu dogoditi u digitalnom svetu. Ukoliko se primeti da neko detetu, sa kim su u kontaktu preko društvenih mreža, šalje neprimerene poruke i fotografije eksplicitnog sadržaja ili priča o neprijatnim temama ili traži od njih da to čine, nagovaraju ih da čuvaju njihove ‘tajne’ prilikom razgovora, svu komunikaciju treba sačuvati, napraviti skrinšotove razmenjenih poruka, fotografija i o tome odmah obavestiti roditelje i prijaviti nadležnim organima.“
Ovaj primer jasno pokazuje koliko je važno da roditelji budu prisutni u digitalnom životu deteta, da razgovaraju o potencijalnim opasnostima i da deci objasne kako da se zaštite od predatora na internetu.