Uprkos teškim mukama i pretnjama, nisu želeli da se odreknu svoje vere

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik Svetih mučenika Taraha, Prova i Andronika, trojice hrišćana koji su, prema crkvenom predanju, postradali tokom progona hrišćana za vreme rimskog cara Dioklecijana. Njihovo stradanje vezuje se za Pompeopolj, grad u Kilikiji, gde su uhvaćeni i izvedeni pred rimskog namesnika Numerija Maksima. Uprkos teškim mukama i pretnjama, nisu želeli da se odreknu svoje vere.

Tarah, Prov i Andronik ostali verni Hristu

Sveti Tarah imao je 65 godina kada je izveden pred mučitelje. Kada su ga upitali za ime, svaki put je odgovarao da je hrišćanin, ne želeći da svoju veru sakrije ili porekne. Prema predanju, trojica mučenika najpre su pretučena štapovima, a zatim ranjena bačena u tamnicu. Nakon toga ponovo su izvođena na mučenje, uz pokušaje da budu primorana da se odreknu Hrista. Namesnik je Provu nudio careve počasti i svoje prijateljstvo ukoliko bi napustio hrišćansku veru. Prov je, međutim, odbio takvu ponudu, poručivši da ne želi ni careve počasti ni prijateljstvo svog mučitelja. Ni mladi Andronik nije poklekao pred pretnjama. Kada su mu najavljene još teže telesne muke, odgovorio je da je njegovo telo u rukama mučitelja i da može da čini šta želi.

Zveri u areni nisu ih napale

Posle dugotrajnog mučenja na različitim mestima, Tarah, Prov i Andronik bačeni su u arenu pred zveri. Prema hrišćanskom predanju, životinje su se umirile i nisu napale trojicu stradalnika. Ovaj događaj izazvao je divljenje među prisutnima, a kod pojedinih ljudi probudio je veru u hrišćanskog Boga. Namesnik, postiđen i razjaren onim što se dogodilo, naredio je vojnicima da uđu u arenu i pogube mučenike mačem. Tako su, prema crkvenom predanju, završili zemaljski život sveti Tarah, Prov i Andronik, ostavši upamćeni po nepokolebljivoj veri i istrajnosti pred stradanjem.

Možda vas zanima

Beseda o večernjem plaču i jutarnjoj radosti

U duhovnoj pouci koja se vezuje za ovaj dan govori se o odnosu pokajanja, Božje milosti i radosti koja dolazi nakon iskrenog preispitivanja sopstvenog života. Poruka besede jeste da Božja kazna, prema hrišćanskom učenju, nije izraz mržnje prema čoveku, već poziv na promenu i povratak dobru. Kao što roditelj ukorava dete želeći da ga usmeri, tako se i Božja opomena u ovoj pouci razume kao prilika za pokajanje. Noć se opisuje kao vreme tišine, molitve i razmišljanja o sopstvenim postupcima, rečima i mislima. Čovek tada može da sagleda svoje greške, iskreno se pokaje i zatraži oproštaj. Ko se iskreno pokaje i nastoji da ispravi svoje postupke, može da pronađe duhovni mir i novu radost. Nasuprot tome, život proveden u nepromišljenosti i udaljavanju od duhovnih vrednosti, prema ovoj pouci, vodi ka unutrašnjem nemiru. Beseda se završava molitvom Isusu Hristu da čoveka ukori, ali mu oprosti, da ga iskušenjima usmeri ka spasenju i da mu podari snagu da istraje na putu vere. Praznik Svetih mučenika Taraha, Prova i Andronika zato podseća vernike na istrajnost, hrabrost i snagu vere, ali i na važnost pokajanja, molitve i nade u Božju milost.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar