Pevačica Silvija Nedeljković godinama je privatni život držala podalje od očiju javnosti, a posebno je čuvala intimu vezanu za put do roditeljstva. Nakon brojnih izazova, neuspešnih pokušaja vantelesne oplodnje i bolnog gubitka trudnoće, danas uživa u majčinstvu i životu sa svojim blizancima. U razgovoru za domaće medije, Silvija je odlučila da podeli iskustvo kroz koje su prošli ona i njen suprug Saša Stamenković. Njena priča govori o strpljenju, međusobnoj podršci i nadi koja je opstala uprkos teškim životnim okolnostima.
Promenila navike kako bi pripremila organizam
Govoreći o iskustvu sa vantelesnom oplodnjom, pevačica je istakla da je tokom godina mnogo naučila o svom telu i važnosti pripreme za čitav proces. Iako se od početka informisala o svemu što je očekuje, vremenom je promenila svakodnevne navike, naročito kada je reč o ishrani i fizičkoj aktivnosti. Kako je naglasila, upravo odnos prema sopstvenom zdravlju postao jedan od važnih aspekata njene pripreme za nove pokušaje. Smatra da je važno voditi računa o ishrani i vežbanju, posebno kada organizam prolazi kroz hormonsku terapiju i zahtevan medicinski postupak.
-Prvo, hvala na čestitkama i da vam se od Boga sve dobro vrati. Što se tiče toga šta je to što bih volela da sam znala, skoro pa sve. Isto tako, u tematici sam od početka i vrlo spremna sam ušla u sve što nose vantelesne. Jedino što sam, kao ključnu stvar, sa godinama promenila je način ishrane i ophođenje prema svom telu. Jako je važno kako se hranimo i koliko vežbamo kako bi nam telo bilo što spremnije za sve što nosi jedna vantelesna oplodnja, a kamoli više njih – rekla je Nedeljkovićeva.
Majka mi je ukrala dečka i ubedila me da nisam normalna: Zajedno su pobegli i dobili dete, a ja sam morala sve da priznam ocu
Godinama sam radila u Nemačkoj da bih prehranila ćerke: Tek kad sam se vratila kući, shvatila sam šta one rade sa mojim krvavo zarađenim novcem
„Zahvalan sam Bogu što Silvija nije odustala od sna da mi podari decu“: Saša Stamenković po prvi put o ljubavi, veri i tek rođenim blizancima

Gubitak trudnoće ostavio je trag na oboma
Put do roditeljstva nije bio težak samo za Silviju već i za njenog supruga. Pevačica je objasnila da su, kao i mnogi parovi koji prolaze kroz slična iskustva, imali emotivne uspone i padove. Posebno bolan period usledio je nakon prirodne trudnoće koja se, nažalost, završila gubitkom. Silvija je istakla da je bilo važno da razume da se i njen suprug sa bolom nosi na svoj način i da mu ostavi dovoljno prostora da prebrodi ono što se dogodilo. Kako je objasnila, oboma je bilo potrebno vreme da se oporave, ali i mnogo snage, strpljenja i volje da nastave dalje. To iskustvo promenilo je njenog supruga, a njihova zajednička borba dodatno je uticala na njihov odnos.
– I mi smo kao i svi imali uspone i padove i to kao posledicu svih emotivnih padova. Ali sam ja to sve gledala kroz prizmu toga da i on sve doživljava na svoj način i da mu treba dati prostor da i on odboluje negde i svaku neuspešnu vantelesnu oplodnju, a posebno kada smo imali i prirodnu trudnoću, pa gubitak iste – ispričala je Silvija i priznala da je taj period bio možda i najteži njoj i njenom suprugu Saši.
– Njega je to dosta promenilo i trebalo mu je vremena, a isto tako i meni. Trebalo nam je snage i strpljenja i volje za dalje kada se tako nešto desi. To smo prebrodili i nakon toga mislim da ništa više nije moglo da nas poljulja – navela je.
Poslednjem pokušaju pristupila je bez straha
Kada su odlučili da pokušaju još jednom, Silvija je, prema sopstvenim rečima, u čitav proces ušla rasterećenije nego ranije. Osećala je unutrašnji mir, oslonila se na veru i trudila se da učini sve što je bilo do nje. Pre odlaska u Solun, gde je započet završni postupak, posvetila se treninzima i pripremi organizma za hormonsku terapiju. Verovala je da je spremna i da bi upravo ovaj pokušaj mogao da joj donese dugo očekivanu vest. Posebno pamti trenutak transfera, na koji je otišla sama. Tada je, kako je ispričala, uspela da umiri misli i posveti se molitvi. Po povratku u Beograd bila je uverena da je trudna, a potvrdu je čekala kroz rezultate krvne analize.
– Kada smo rešili da probamo još jednom i da to bude poslednji put, nekako sam ušla u sve rasterećeno, a sa čudnim osećajem mira. Potpuno sam Bogu predala sve i opustila se i samo uz molitvu išla dalje. Znala sam da je njegova volja i da sam što je do mene učinila. Ušla sam vrlo spremna u proces. Trenirala sam, svela organizam do skoro idealnog za hormonsku terapiju i ceo proces i kada smo otišli prvi put u Solun, nekako sam znala da je to to. Bila sam potpuno smirena i verovala da će nas Bog nagraditi za sve – prisetila se pevačica.

Blizanci su stigli na svet carskim rezom
Silvija je želela da se porodi prirodnim putem i tu mogućnost priželjkivala je gotovo do samog kraja trudnoće. Ipak, uprkos njenoj želji i spremnosti, porođaj je završen hitnim carskim rezom. Prvi susret sa decom opisala je kao trenutak koji joj je delovao nestvarno. Iako je konačno postala majka, priznala je da se i dalje ponekad pita da li je sve što joj se dogodilo zaista stvarno. Svoje mališane opisala je kao mirne i nežne, a dolazak dece doživela je kao najveću nagradu nakon godina neizvesnosti i emotivnih iskušenja.
– Otišla sam posle sama na transfer i tamo misli potpuno raščistila i posvetila se molitvi. Po povratku u Beograd znala sam da sam trudna, samo sam čekala da mi i analiza krvi to potvrdi. Cela trudnoća mi je bila zaista divna. Nisam nikakve tegobe imala i dosta sam sve lagano iznela, s obzirom na to da je blizanačka. A Sašina neizmerna podrška, brižnost i ljubav tokom svih devet meseci dali su mi snagu da sve izdržim – ispričala je Silvija za Grand i dodala:
-Želela sam do zadnjeg momenta, doktor mi je i dozvolio da probam da rodim decu prirodnim putem, ali nažalost i pored moje volje i snage i izdržljivosti, na svet su dva anđela došla hitnim carskim. Taj osećaj kada sam ih ugledala i shvatila da su definitivno tu bio mi je potpuno nerealan. I dalje se pitam da li je sve ovo stvarno i da li sam ja zaista mama. Oni su čarobna deca. Mirni, ne plaču, samo gledaju i slušaju, uopšte nisu zahtevni. Hvala dragom Bogu opet na svemu što sam do sada prošla i što me je jačalo svih godina i što mi je podario na kraju ovu novu ljubav. Neshvatljivo mi je koliko je ova naša situacija odjeknula u medijima. Čak mi je to sve previše jer sam potpuno uživala u ilegali i miru van javnog života. Ali mi je drago ako sam ikome mogla dati nadu ko ovo sve isto prolazi.
Poruka parovima koji se bore za potomstvo
Odluku da javno govori o svojoj borbi donela je i zbog drugih parova koji se suočavaju sa problemima sa začećem. Silvija smatra da o vantelesnoj oplodnji i teškoćama na putu do roditeljstva treba govoriti otvoreno, bez stida i osećaja da je reč o temi o kojoj se ćuti. Naglasila je da svaki par ima svoje iskustvo i da postoje ljudi čija borba traje duže i donosi još teža iskušenja. Ipak, želela je da poruči da niko kroz takve trenutke ne mora da prolazi sa osećajem usamljenosti.
– Sigurno ima parova koji imaju i više problema i teža iskustva i više godina borbe, ali eto, meni se ukazala prilika, ni sama ne znam kako to odjednom, da mogu javno da pružim svima podršku. Da im kažem da nisu sami, da nije sramota imati problem i boriti se kroz toliko VTO, ma iz koje sredine ljudi bili. To ne sme biti tabu tema. Ne sme se odustajati, moramo slušati svoje telo, moliti se Bogu i opet samo moliti i dati sebi vremena da spremni uđemo u sve. Moramo se odreći dosta toga. Ko pije, da ne pije, ko puši, da ne puši, ko ne vežba, da počne, jer svaka karika je važna. Najvažnija je ishrana, da jedemo samo ono što nam pomaže da se telo izbori sa hormonskom terapijom, jer ona je najteži deo ovog puta. Ko nije sposoban sam da se nosi sa svim, neka ima jednu tu osobu kojoj će sve pričati, da li to bio psiholog ili duhovnik. Samo je važno čistiti i dušu isto kao i telo. Želim svima da im se ispuni želja da se ostvare kao roditelji i svaki dan se i dalje molim za sve kojima je to potrebno, da im Bog da. Samo da veruju i biće – zaključila je Nedeljkovićeva.