Mame i tate
Mame i tate
Odlazak u crkvu i celivanje ikona deo su verske prakse mnogih pravoslavnih vernika. Ipak, postoje detalji na koje ljudi ponekad ne obraćaju dovoljno pažnje, a jedan od njih odnosi se na novčani prilog nakon celivanja ikone. Ako vernik želi da ostavi novac kao prilog, on se ne stavlja direktno na ikonu. U hramovima uglavnom postoje posebne kutije, posude ili korpice namenjene za dobrovoljne priloge, koje se najčešće nalaze u blizini ikona. Pri tome, iznos nije najvažniji. Prilog može biti simboličan ili veći, u skladu sa mogućnostima vernika, jer se u crkvenoj tradiciji smatra dobrovoljnim darom, a ne obavezom.
Kako izgleda prilazak ikoni?
Praksa može da se razlikuje od hrama do hrama, ali se ikoni uglavnom prilazi mirno i dostojanstveno. Vernik se najpre prekrsti i napravi poklon, zatim celiva ikonu, a potom se može u sebi pomoliti ili izgovoriti kratku zahvalnost. Ukoliko želi da ostavi novčani prilog, novac se stavlja u za to predviđenu kutiju ili posudu, a ne na samu ikonu. Suština ovog čina nije u tome da se pokaže koliko je novca ostavljeno, već u molitvi, poštovanju i dobroj nameri.
Kako se pravilno celiva ikona?
Ne postoji jedan potpuno isti redosled koji se primenjuje u svakom pravoslavnom hramu, jer određeni običaji mogu da se razlikuju. Ipak, postoji uobičajena praksa. Vernik prilazi ikoni sa poštovanjem, prekrsti se i napravi poklon, zatim celiva ikonu, pa se ponovo prekrsti i pokloni. Važno je i na kom mestu se ikona celiva. Prema uobičajenoj pravoslavnoj praksi, ikona se ne celiva preko lica prikazane osobe. Kod ikone Hrista mogu se celivati ruka ili noga, u zavisnosti od prikaza, dok se kod ikona Bogorodice i svetitelja često celiva ruka. Kod pojedinih prikaza postoje i drugačiji običaji.
Najvažnije su poštovanje i molitva
Celivanje ikone nije samo formalni gest, već izraz poštovanja prema osobi koja je na ikoni prikazana. Zbog toga mu se pristupa mirno, bez žurbe i potrebe da se bilo šta pokazuje drugima. Isto važi i za novčani prilog. Ako vernik želi da ga ostavi, najprimerenije je da to učini na mestu koje je za tu namenu predviđeno u hramu. Ukoliko niste sigurni koji običaj važi u određenoj crkvi, možete posmatrati kako vernici prilaze ikonama ili pitati sveštenika. Lokalni običaji mogu se razlikovati, ali su skromnost, poštovanje i molitva njihova najvažnija osnova.