Sabor srpskih svetitelja obeležava se 10. septembra, a ovaj praznik posvećen je svim svetim ljudima srpskog roda koji su svojim životom, verom i delima ostavili dubok trag u istoriji našeg naroda i Srpske pravoslavne crkve

Za razliku od praznika koji su posvećeni jednom svetitelju, Sabor srpskih svetitelja predstavlja zajedničko sećanje na veliki broj svetih ličnosti: od vladara i arhiepiskopa do monaha i drugih ljudi koji su svojim životom svedočili hrišćanske vrednosti.

Koga slavimo na ovaj dan?

Među srpskim svetiteljima nalaze se neke od najpoznatijih ličnosti naše istorije. Tu su Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop, njegov otac Sveti Simeon Mirotočivi, kraljevi Sveti Stefan Prvovenčani i Sveti kralj Milutin, kao i mnogi drugi svetitelji i svetiteljke. Posebno mesto zauzimaju i svetitelji koji su svoj život posvetili molitvi i monaštvu, ali i oni koji su kao vladari, roditelji i učitelji nastojali da svojim životom služe drugima. Zato je Sabor srpskih svetitelja više od podsećanja na istorijske ličnosti. To je praznik koji govori o vrednostima koje su se kroz generacije prenosile: veri, dobroti, praštanju, skromnosti, ljubavi prema porodici i brizi za druge.

Šta znači „sabor“?

Reč sabor označava okupljanje, zajednicu. U ovom slučaju, ona nas podseća da se na jednom prazniku zajedno sećamo svih srpskih svetitelja. U pravoslavnoj tradiciji svetitelji nisu samo istorijske ličnosti koje treba pamtiti. Oni predstavljaju uzore čiji životi mogu da budu putokaz vernicima. Njihove biografije govore o različitim životnim okolnostima: neki su bili vladari, neki monasi, neki ratnici, neki učitelji. Ali ono što ih povezuje jeste nastojanje da svoj život usmere ka dobru, veri i služenju drugima.

Možda vas zanima

Poruka praznika koja je važna i danas

U svakodnevnom životu lako zaboravimo koliko su važne male stvari – lepa reč, strpljenje, oproštaj, pomoć nekome kome je potrebna ili vreme provedeno sa porodicom. Upravo zato praznici posvećeni svetiteljima mogu da budu prilika da zastanemo i podsetimo se vrednosti koje želimo da prenesemo i na svoju decu. Deca možda neće odmah razumeti sve priče o svetiteljima, ali kroz njih mogu da nauče jednostavne životne lekcije: da nije sramota pomoći drugome, da treba biti zahvalan, da ne treba suditi ljudima olako i da dobrota često počinje od malih dela.

Svetitelji kao deo porodične tradicije

Za mnoge srpske porodice vera i običaji deo su porodičnog nasleđa. Slava, odlazak u crkvu, molitva, priče o svetiteljima i obeležavanje velikih praznika način su na koji se tradicija prenosi sa roditelja na decu. Sabor srpskih svetitelja upravo zato može biti lep povod da roditelji sa decom razgovaraju o tome ko su bili svetitelji koje njihova porodica posebno poštuje i zbog čega su važni. Jer tradicija nije samo ono što nasledimo od prethodnih generacija, ona je i ono što svakodnevno prenosimo svojoj deci.

Praznik koji nas podseća na zajedništvo

Sabor srpskih svetitelja nosi i poruku zajedništva. Svetitelji koje tog dana pomenemo živeli su u različitim vremenima i okolnostima, ali su svi deo istog duhovnog nasleđa. U vremenu u kojem često imamo više razloga da se delimo nego da se približavamo jedni drugima, praznik može da bude podsetnik na ono što nas povezuje: porodicu, ljubav, dobrotu, praštanje i brigu o bližnjem.

Sabor srpskih svetitelja obeležava se 10. septembra, kao dan sećanja na one koji su svojim životom pokazali da vera nije samo reč, već i način na koji se odnosimo prema drugim ljudima.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar