Pevačica Sandra Afrika, pravim imenom Sandra Prodanović, javno je govorila o porodičnim iskustvima koja su obeležila njeno odrastanje. U razgovorima o odnosu sa ocem prisetila se strogih kazni, razvoda roditelja i dugog perioda tokom kojeg nisu bili u kontaktu. Njena ispovest privukla je pažnju javnosti posebno zbog priznanja da ju je otac šišao na ćelavo kada bi dobila lošu ocenu u školi.
Ono što njenu priču čini posebno složenom jeste činjenica da pevačica nije govorila samo o strogom vaspitanju, već i o porodičnom odnosu koji se vremenom gotovo potpuno prekinuo. U kasnijem intervjuu opisala je kako je izgledao odlazak njenog oca iz porodične kuće, kako je njena majka podnela razlaz i zbog čega danas, kako je sama rekla, nema potrebu da obnovi kontakt sa njim.
Otac ju je šišao na ćelavo kada bi dobila jedinicu
Jedan od najpoznatijih detalja iz Sandrine ispovesti odnosi se na kazne koje je dobijala tokom osnovne škole. Kako je ispričala, dok je majci bilo važno da zna gde je i sa kim se nalazi, otac je imao mnogo strožiji pristup.
Pročitala sam tatino pismo 5 godina nakon njegove smrti i morala sam da mu otkopam grob: Emotivna ispovest devojke o ekshumaciji grobnog mesta svog oca
Čim sam napunio 18 godina, otac i maćeha su me izbacili na ulicu: Živeo sam u starim kolima, a onda se dogodio susret koji mi je promenio život
„Nekad nismo imali ni za hleb, majka je krala hranu“: Edita Aradinović o teškom odrastanju i nemaštini
„Dok sam bila kod moje majke, mogla sam sve. Morala sam samo da joj kažem gde sam i sa kim, a na primer otac, kada dobijem keca u školi, bukvalno me je šišao na ćelavo“, rekla je pevačica koja je u kasnijem razgovoru detaljnije je opisala da se to dogodilo više puta. Prema njenim rečima, takve kazne ponavljale su se tri ili četiri puta, zbog čega je na fotografijama iz osnovne škole često imala veoma kratku kosu.
– Uvek je koristio priliku kada mama nije tu da nas sačuva. Stvarno mislim da to nije način vaspitavanja dece, da ne možeš da uzmeš žensko dete zato što je dobilo keca u školi da ga ošišaš do glave. To nije bilo jednom. Bilo je više puta. Možda tri, četiri puta. Taman poraste kosa, on me ponovo ošiša. Gledam fotografije iz osnovne škole, večno mi kratka kosa, kao dečak da sam. U tom nekom smislu je bio prestrog, ne osuđujem ga. Nije se snašao u tom roditeljstvu, mislim da se uplašio tog momenta žensko dete šta ću sada, hajde sada da budem prestrog, jer nije se on drogirao, nije pio. Mamu nikada u životu nije udario, ne mogu da pričam nešto što nije istina – rekla je Sandra.
Govorila je i o fizičkom kažnjavanju
U intervjuu iz 1. oktobra 2025. godine, Sandra je govorila i o drugim situacijama iz detinjstva. Ispričala je da je, kada je imala oko tri godine, zbog jednog događaja sa jajetom koje je donela iz komšiluka bila fizički kažnjena kablom od televizora i prisetila se da je tadašnja situacija bila toliko ozbiljna da je prijateljica njene majke reagovala i upozorila njenog oca da prestane. Prema njenom kazivanju, i toj ženi je ostao trag od udarca.
-Nikada nije dizao ruku na majku, ali na nas jeste i to je strašno. Tukao nas je redovno. Čak jednom, imala sam tri godine, ukrala sam jaja kod komšinice. Prešla sam žicu i ona je imala neke kokoške i ukrala sam. Videla sam jaje i samo sam ga donela kući i šta sad, ništa strašno. Možeš da objasniš, a možda i ne možeš da objasniš detetu od tri godine, stvarno ne znam da li je okej ili nije, a mislim da ne treba da uzmeš kabal od televizora tri puta da ga presaviješ i da time udaraš dete. Samo znam momenat kada je mamina prijateljica došla dok me je tukao i rekla: „Saša, šta radiš, ubićeš dete“, pitala ga je da li je normalan. Gde je on u tom zanosu i nju onako udario, gde je ženi na butini ostao od kabla ožiljak. Onda možeš da zamisliš kakva sam ja bila. Za mene je to preterano i mislim da nije normalno takvo vaspitavanje dece – bila je jasna pevačica.
Razvod roditelja pamti iz osnovne škole
Sandra je ispričala da je bila u četvrtom ili petom razredu osnovne škole kada je njen otac otišao iz porodične kuće u Kaluđerici. Prema njenim rečima, njena majka donela je odluku da se njihov zajednički život završi.
-Jednog dana je majka spakovala oca i to je bio njihov kraj. Sećam se, bila sam uz nju tada. Bila sam tada četvrti ili peti razred osnovne škole. Bilo mi je teško da je gledam tada u tom trenutku i tim situacijama. Ona je donela odluku da on ode, ali ga je jako volela i bilo joj je teško. Tako da brat i sestra su bili jako mali oni su ’91 i ’92, ja sam ’98. U situacijama gde ona vadi slike njihove sa svadbe, kida ih, cepa ih, svaku moguću sliku zajedničku koju je imala ona je pocepala, sve je to prošlo u đubre. Od nerviranja joj je opadala kosa i tako razne neke stvari – bila je iskrena pevačica.
Otac joj nije čestitao ni 18. rođendan
Jedan od detalja koji je Sandra posebno izdvojila jeste činjenica da otac nije održavao redovan kontakt sa njom i da joj, prema njenim rečima, nije čestitao ni punoletstvo. U intervjuu je istakla da joj nije bila potrebna materijalna pomoć, već da je želela da se otac javi, pozove je ili dođe da je vidi.
Kada je saznala da joj je otac teško bolestan, odlučila da ga poseti
Nakon više godina bez bliskog kontakta, Sandra je saznala da joj je otac ozbiljno bolestan. Prema njenom kazivanju, vest je stigla preko kuma koji je poznavao njenog oca, a majka joj je pomogla da dođe do njegovog broja telefona. Pevačica je odlučila da ode da ga vidi. U intervjuu je opisala da je njen otac tada živeo sa svojim roditeljima i da je bio u veoma lošem fizičkom stanju. Prisetila se da se rasplakala kada ga je ugledala, jer ga dugo nije videla i teško joj je bilo da ga zatekne tako bolesnog. Prema njenim rečima, otac je tada bio toliko slab da nije mogao samostalno da ode do toaleta. Sandra je ispričala i da je mislila da bi mogao da umre.
Sandra Afrika pokušala je da razume očevu strogost
Iako je govorila o neprijatnim iskustvima, Sandra je u intervjuu pokušala da objasni kako danas posmatra očev odnos prema njoj i njenoj sestri. Navela je da smatra da se možda nije najbolje snašao u roditeljskoj ulozi i da se uplašio odgovornosti koju je nosilo podizanje ženske dece. To je predstavila kao svoje razmišljanje i pokušaj da razume njegovo ponašanje, a ne kao opravdanje za kazne koje je dobijala. Takođe je rekla da njen otac, prema njenom sećanju, nije bio pod uticajem alkohola kada se takvo ponašanje događalo i da nije želela da mu pripisuje stvari za koje smatra da nisu istinite. Upravo taj deo njene ispovesti pokazuje razliku između pokušaja da se razume nečije ponašanje i prihvatanja tog ponašanja kao ispravnog.