Kada roditelj povede dete na liturgiju, ne vodi ga samo u crkvu. Time mu pokazuje i uči ga gde može da pronađe utehu, zahvalnost i oslonac kada život postane težak

Postoje dani kada nam se čini da je svega previše. Obaveze, deca, posao, računi, telefon koji ne prestaje da zvoni, ljudi koji nešto traže od nas, brige koje nosimo i onda kada ih nikome ne pokazujemo. Čovek nekada toliko dugo živi u žurbi da zaboravi kako izgleda kada samo – zastane.

A onda uđe u crkvu. Nema velikih reči. Nema potrebe da bilo kome objašnjava kako se oseća. Samo stane među ljude, zapali sveću, prekrsti se. I kao da se nešto u njemu polako smiri.

U crkvu ne dolazimo zato što smo sve u životu rešili. Dolazimo upravo zato što mnogo toga nismo rešili. Sa sobom donosimo svoje strahove, svoje greške, neizgovorene reči, brige… Umesto da deca ceo dan drže telefon u rukama, na šta upozoravaju i sveštenici iz manastira Tumane, bolje da zajedno sa mamom i tatom provedu kvaliteteno vreme, da nauče nešto o našoj tradiciji, veri, svetiteljima.

Možda vas zanima

Molitva nije samo stvar pojedinca

Sveti vladika Nikolaj Velimirović govorio je da se hrišćanin moli i nasamo, ali i zajedno sa drugim hrišćanima u crkvi. Upravo tu leži važnost liturgije, koji vladika opisuje kao događaj koji povezuje zemaljsko i nebesko. Zato liturgija nije samo još jedna stavka u nedeljnom rasporedu. Ona je susret.

Patrijarh Pavle bio je poznat po skromnosti i jednostavnosti, upravo je njegov život pokazivao ono najvažnije: vera nije samo ono što čovek kaže, već ono što svakog dana pokušava da bude. Njegova glavna pouka ticala se upravo porodice. Patrijah Pavle često je ponavljao da je porodica mala crkva, te da ko se toga drži ne može da zaluta.

Zato odlazak u crkvu ne bi trebalo da ostane samo na tome da smo stajali na liturgiji sat ili dva. Ako izađemo iz crkve, a prema drugom čoveku ostanemo isti, nismo razumeli suštinu.

Liturgija treba da nas menja, da nas nauči da budemo strpljiviji, da lakše oprostimo, da manje osuđujemo, da budemo zahvalniji…

Šta kada nam ništa ne ide?

Dešava se da smo nekada umorni, da smi ljuti razočarani. Nekada mislimo da prvo moramo da sredimo svoj život, pa tek onda da uđemo u crkvu. Ali vera ne počinje onda kada postanemo savršeni. Počinje onda kada napravimo prvi korak. Zato ne treba čekati pravi trenutak, možda je prilika da to uradi već sutra ujutru.

nema ničeg lepšeg nego kad vidite porodicu, mamu i tatu koji sa decom dolaze na liturgiju. Važno je da deca odmalena upoznaju prostor crkve, da se naviknu na miris tamjana, zvuk zvona, sveću koju pali mama ili tata i osećaj da postoji mesto na kojem se čovek može pomoliti. Kada dete vidi da roditelj odlazi u crkvu kada mu je teško, ali i kada mu je lepo, ono uči da vera nije nešto čega se setimo samo kada nastane problem.

Ako idete prvi put na liturgiju

Ne postoji razlog da prvi odlazak u crkvu bude praćen strahom da ćemo nešto pogrešiti. Ovo su osnovne stvari koje je lepo znati.

1. Dođite malo ranije
Ako možete, nemojte ulaziti tek kada je liturgija počela. Nekoliko minuta ranije omogućava da se smirite, zapalite sveću i pripremite za molitvu.

2. Obucite se pristojno i primereno hramu
Ne postoji potreba za skupom ili posebnom odećom. Važno je da odeća bude uredna i skromna. Pokrivanje glave kod žena je običaj koji se praktikuje u nekim sredinama, ali ne treba da bude razlog da žena ne uđe u crkvu

3. Utišajte telefon
Liturgija je vreme molitve, pa telefon treba ostaviti po strani. Ne fotografišite i ne razgovarajte bez potrebe

4. Ne morate da znate sve
Ako ne znate kada treba da se prekrstite ili šta se izgovara, samo pratite ljude oko sebe. Vremenom će sve postati prirodno

5. Deca su dobrodošla
Ako dete zaplače ili postane nemirno, nemojte misliti da ste „pokvarili“ liturgiju. Roditelji mogu nakratko izaći sa detetom ako je potrebno, pa se vratiti

6. Ako želite da se pričestite, pripremite se
Za Sveto pričešće postoje pravila posta, molitve i pripreme, a način pripreme može zavisiti i od lične situacije. Ako niste sigurni šta treba da uradite, najbolje je da pitate sveštenika

7. Ako ste došli na liturgiju, lepo je ostati do kraja.
Koliko god vam okolnosti dozvoljavaju, pokušajte da ne odlazite čim prođe deo koji vam je poznat

8. Posle liturgije nemojte žuriti
Ponesite makar jednu misao, jednu molitvu ili jednu odluku sa sobom kući. Smisao odlaska u crkvu je da se pripremimo i da se u svoj život vratimo malo bolji.

Možda nam baš zato nedelja treba

Neće svi problemi nestati posle odlaska na liturgiju. Računi će i dalje postojati, posao će čekati, naljutiće nas neko ponovo… Ali možda ćemo mi biti drugačiji, možda ćemo neku tešku reč prećutati ili nekome oprostiti. Možda ćemo zahvaliti za ono što imamo, umesto da stalno gledamo ono što nemamo.

Zabranjeno preuzimanje tekstova bez navođenja izvora mame.rs

Ostavi komentar