Mame i tate
Mame i tate
Testosteron se često povezuje sa snagom, energijom, seksualnom željom i muškom reproduktivnom funkcijom. Zbog toga mnogi pretpostavljaju da je njegov pad automatski loša stvar.
Ipak, moderna istraživanja sugerišu nešto sasvim drugačije. U mnogim slučajevima smanjenje testosterona nakon rođenja deteta nije znak bolesti, već deo sofisticirane biološke adaptacije koja muškarca priprema za novu životnu ulogu: očinstvo.
Šta je testosteron i zašto je važan?
Testosteron je glavni muški polni hormon koji se proizvodi prvenstveno u testisima.
Njegove funkcije uključuju:
- razvoj mišićne mase
- regulaciju seksualne želje
- proizvodnju spermatozoida
- održavanje gustine kostiju
- uticaj na raspoloženje i energiju
- razvoj karakterističnih muških osobina
Tokom reproduktivnog perioda testosteron ima važnu evolutivnu ulogu, podstiče potragu za partnerkom, takmičenje sa drugim muškarcima i reproduktivno ponašanje.
Međutim, kada dete stigne na svet, prioriteti organizma se menjaju.
Šta se dešava nakon rođenja deteta?
Muškarci koji postanu očevi često imaju niži nivo testosterona u poređenju sa muškarcima bez dece.
Još zanimljivije, najveći pad često se beleži kod očeva koji aktivno učestvuju u brizi o detetu.
Drugim rečima, što je otac više uključen u svakodnevnu negu bebe, veća je verovatnoća da će njegov hormonski profil pokazivati promene povezane sa roditeljskim ponašanjem.
Reč je o evolutivnom mehanizmu koji povećava šanse za preživljavanje potomstva.
Zašto bi priroda smanjivala testosteron?
Na prvi pogled, to deluje nelogično.
Međutim, iz ugla evolucije postoje veoma dobri razlozi.
Visok testosteron povezuje se sa:
- većom sklonošću ka riziku
- većom agresivnošću
- takmičarskim ponašanjem
- fokusom na pronalaženje partnerki
Nasuprot tome, niži testosteron povezuje se sa:
- većom emocionalnom osetljivošću
- boljom reakcijom na potrebe deteta
- većom spremnošću za negu i zaštitu
- većim ulaganjem vremena u porodicu
Drugim rečima, organizam delimično „prebacuje prioritete“ sa reprodukcije na roditeljsku brigu.
Menja li se i mozak budućih očeva?
Da.
Neurološke studije pokazuju da se tokom prvih meseci roditeljstva menjaju i određeni delovi mozga povezani sa empatijom, emocionalnom obradom i brigom o drugima.
Kada otac često drži bebu, reaguje na njen plač, uspavljuje je ili učestvuje u svakodnevnoj nezi, aktiviraju se neuralne mreže slične onima koje se razvijaju kod majki.
Mozak praktično uči novu ulogu.
Hormoni su deo tog procesa.
Nije samo testosteron u pitanju
Tokom očinstva menjaju se i drugi hormoni.
Kod mnogih muškaraca raste nivo:
- oksitocina
- prolaktina
- dopamina
Oksitocin se često naziva hormonom povezivanja jer učestvuje u stvaranju emocionalne bliskosti između roditelja i deteta.
Zbog toga mnogi očevi opisuju snažan osećaj privrženosti, zaštitničkog ponašanja i emocionalne povezanosti sa bebom već tokom prvih nedelja života.
Kada pad testosterona postaje problem?
Važno je napraviti razliku između normalne adaptacije i medicinskog problema.
Privremeni pad testosterona nakon rođenja deteta uglavnom nije razlog za zabrinutost.
Međutim, ukoliko se pojave simptomi kao što su:
- izražen umor koji ne prolazi
- značajan gubitak mišićne mase
- ozbiljno smanjenje libida
- erektilne poteškoće
- depresivno raspoloženje
- problemi sa koncentracijom
potrebno je razgovarati sa lekarom i proveriti hormonski status.
Ponekad uzrok nije samo roditeljstvo već poremećaji rada endokrinog sistema, hronični stres, gojaznost ili nedostatak sna.
Koliko san utiče na hormone?
Mnogo više nego što većina ljudi misli.
Prvih nekoliko meseci sa bebom često podrazumeva prekidan san, noćna buđenja i iscrpljenost.
Poznato je da nedostatak sna može smanjiti proizvodnju testosterona čak i kod potpuno zdravih muškaraca.
Zbog toga deo hormonskih promena kod novopečenih očeva nije posledica samo očinstva, već i novog načina života.
Da li se testosteron vraća na prethodni nivo?
U većini slučajeva da.
Kako dete raste, san postaje stabilniji, a organizam se prilagođava novim okolnostima, nivo testosterona se često postepeno normalizuje.
Ipak, određene promene povezane sa roditeljskim ponašanjem mogu ostati prisutne godinama, posebno kod očeva koji su veoma uključeni u odgajanje dece.
Pad testosterona kod novopečenih očeva ne mora biti znak slabosti, bolesti ili hormonskog poremećaja. Naprotiv, nauka sve više pokazuje da je reč o prirodnoj biološkoj adaptaciji koja muškarca priprema za jednu od najvažnijih životnih uloga.
Dok se nekada verovalo da je očinstvo prvenstveno društvena uloga, danas znamo da ono ostavlja trag i na mozgu i na hormonima. Muško telo se, na svoj način, prilagođava dolasku deteta. To nije kvar sistema već dokaz koliko je ljudska biologija usmerena ka brizi o potomstvu.
Možda upravo zato najbolji očevi nisu oni sa najvišim testosteronom, već oni čiji se organizam uspešno prilagodio potrebama svoje porodice.