U pravoslavnoj tradiciji vernici prilikom krštenja spajaju palac, kažiprst i srednji prst desne ruke

Prekrstimo se kada uđemo u crkvu, pre molitve, pred put ili u trenucima straha i zahvalnosti. Taj pokret mnogi izvode svakodnevno, često gotovo nesvesno, ali u pravoslavnoj tradiciji svaki njegov deo ima posebno značenje. Znak krsta nije samo spoljašnji izraz vere. On podseća na Hristovo stradanje i Vaskrsenje, a način na koji pravoslavni vernici sastavljaju prste i pomeraju ruku simbolično izražava osnovna hrišćanska učenja. Zanimljivo je da u Bibliji ne postoji izričita zapovest koja propisuje da vernici treba rukom da se krste na način na koji se to danas čini u pravoslavlju. Ipak, znak krsta ima dugu istoriju u hrišćanskoj tradiciji i vekovima zauzima važno mesto u molitvenom životu vernika.

Hrišćani su se krstili još u prvim vekovima Crkve

Jedno od najstarijih pisanih svedočanstava o ovom običaju potiče od ranohrišćanskog pisca Tertulijana, koji je živeo na prelazu iz drugog u treći vek. On je pisao da su hrišćani znak krsta stavljali na čelo tokom različitih svakodnevnih aktivnosti – prilikom izlaska iz kuće, oblačenja, jela i drugih uobičajenih radnji. U prvim vekovima taj gest najčešće je podrazumevao mali znak krsta na čelu, a ne pokret preko celog tela kakav danas poznajemo. Običaj se vremenom razvijao, pa je znak krsta postao važan deo bogosluženja i lične molitve. To znači da, iako način na koji se danas krstimo nije izričito propisan u Bibliji, sam običaj nije novijeg datuma. Njegovi pisani tragovi sežu više od 1.800 godina unazad.

Zašto pravoslavci sastavljaju tri prsta?

U pravoslavnoj tradiciji vernici prilikom krštenja spajaju palac, kažiprst i srednji prst desne ruke. Ta tri prsta simbolizuju Oca, Sina i Svetoga Duha, odnosno Svetu Trojicu – jedno od temeljnih učenja hrišćanske vere. Preostala dva prsta savijaju se prema dlanu i predstavljaju dve prirode Isusa Hrista: božansku i ljudsku. Zato položaj prstiju nije slučajan. Njime vernik simbolično ispoveda veru u Svetu Trojicu, ali i u to da je Isus Hristos istovremeno Bog i čovek.

Možda vas zanima

Zašto se prvo dodiruje čelo, a zatim grudi?

Pravoslavni vernici desnom rukom najpre dodiruju čelo, potom grudi, zatim desno, pa levo rame. Ovaj redosled deo je istočne hrišćanske tradicije, a u verskim tumačenjima povezuje se sa značenjem samog znaka krsta. Dodirivanje čela može se razumeti kao molitva da Bog prosvetli čovekove misli i um, dok dodirivanje grudi podseća na unutrašnji život, srce i volju. Pokret preko ramena povezuje se sa molbom za snagu da se vera ne zadrži samo na rečima, već da se potvrđuje i postupcima. Pravoslavni se pritom krste sa desnog ramena na levo, za razliku od većine zapadnih hrišćana, koji se krste u suprotnom smeru. Ova razlika razvijala se kroz istoriju hrišćanskih tradicija.

Znak krsta nije samo pokret ruke

U pravoslavlju se znak krsta doživljava kao ispovedanje vere i podsećanje na Hristovu žrtvu i Vaskrsenje. On simbolično povezuje misli, unutrašnji život i dela čoveka sa njegovim odnosom prema Bogu. Zbog toga se vernici podsećaju da se ne krste samo iz navike ili u žurbi. Smisao ovog čina nije samo u pravilnom položaju prstiju i redosledu pokreta, već i u pažnji i veri sa kojima se izvodi. Iako traje svega nekoliko sekundi, znak krsta u sebi objedinjuje važne poruke hrišćanstva – veru u Svetu Trojicu, sećanje na Hristovo stradanje i nadu u Vaskrsenje. Upravo zbog toga ovaj jednostavan gest već vekovima zauzima posebno mesto u životu pravoslavnih vernika.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar

AV-US_750x200
AV-US_320x100