Detinjstvo je provela u velikoj porodici, ali su ratne godine donele tragedije koje su ostavile dubok trag na njen život

Čuvena jugoslovenska glumica Marija Crnobori, jedna od najznačajnijih umetnica domaćeg pozorišta, preminula je 21. oktobra 2014. godine u Beogradu, u 96. godini života. Iza sebe je ostavila veliku umetničku zaostavštinu, brojne nezaboravne uloge i priznanja, ali i životnu priču obeleženu bolnim gubicima. Dok ju je publika pamtila po izuzetnom talentu, dostojanstvu i snažnim pozorišnim interpretacijama, njen privatni život bio je ispunjen teškim trenucima. Tokom Drugog svetskog rata izgubila je četvoro braće i sestara, kasnije se oprostila od supruga Marka Foteza, a smrt sina jedinca Aleksandra bila je udarac od kojeg se nikada nije potpuno oporavila.

Odrastanje u velikoj porodici obeležile su ratne tragedije

Marija Crnobori rođena je 1. oktobra 1918. godine u Banjolama, u Istri, kao jedno od osmoro dece. Detinjstvo je provela u velikoj porodici, ali su ratne godine donele tragedije koje su ostavile dubok trag na njen život. Tokom Drugog svetskog rata izgubila je četvoro braće i sestara. Uprkos bolu, nastavila je dalje i posvetila se umetnosti, kojoj je ostala verna tokom više od četiri decenije duge karijere.

Muža je zaprosila pismom od 24 strane

Ljubavna priča Marije Crnobori i reditelja Marka Foteza bila je neobična i upečatljiva. Fotez je, prema njenom sećanju, govorio da se nikada neće oženiti glumicom. Marija, međutim, nije želela da odustane od ljubavi zbog njegovog čvrstog stava. Umesto da čeka da on napravi prvi korak, odlučila je da sama preuzme inicijativu. Napisala mu je pismo dugo čak 24 strane, u kojem je iznela svoja osećanja, a zatim mu ga lično odnela. Nije želela da čeka poštansku isporuku i danima razmišlja o odgovoru. Zato je, kako je kasnije ispričala, odlučila da se udalji dok on čita pismo.

Možda vas zanima

„Nisam imala nerava da to šaljem poštom, nego sam mu lično odnela i rekla: ‘To sada čitaj, a ja idem napolje u park.’ Sedela sam na klupi i čekala. Kad sam se vratila, Marko je rekao: ‘Venčaćemo se 31. avgusta.’ Tako je i bilo, venčali smo se tog dana 1946. u Dubrovniku“, ispričala je glumica svojevremeno.

Marko Fotez bio je istaknuti pozorišni reditelj i dramski pisac, a njihov brak spojio je dvoje ljudi posvećenih umetnosti. Najveću radost donelo im je rođenje sina Aleksandra, koji je kasnije krenuo roditeljskim stopama i izgradio karijeru u pozorištu.

Karijera ispunjena nezaboravnim ulogama

Marija Crnobori pripadala je generaciji umetnika koji su oblikovali moderno jugoslovensko pozorište. Glumačko obrazovanje stekla je u Zagrebu, a profesionalni put vodio ju je kroz različite pozorišne sredine, sve do Beograda i Jugoslovenskog dramskog pozorišta, u kojem je postala jedno od prepoznatljivih imena. Tokom približno 45 godina karijere tumačila je brojne likove iz klasične dramske književnosti. Posebno su se izdvojile njene interpretacije Antigone, Fedre, Ifigenije i Ledi Magbet, kojima je davala snažnu emotivnu dubinu i lični pečat. Publika ju je cenila zbog otmenosti i ozbiljnosti, dok su kolege poštovale njenu posvećenost i predanost glumačkom pozivu. Iako je najveći deo karijere provela na pozorišnim daskama, ostvarila je i filmske uloge. Za svoj rad dobila je brojna priznanja, a među najznačajnijima bio je Dobričin prsten, jedno od najvažnijih priznanja za glumačko stvaralaštvo u Srbiji.

Smrt sina jedinca ostavila je prazninu koju ništa nije moglo da popuni

Nakon smrti supruga Marka Foteza, Marija je nastavila život oslanjajući se na porodicu, a posebno na sina Aleksandra. Međutim, u maju 2009. godine doživela je novi, težak gubitak. Smrt sina jedinca, koji je i sam izgradio karijeru u svetu pozorišta, ostavila je duboku prazninu u njenom životu. Aleksandar je iza sebe ostavio tri ćerke i dvojicu unuka. Mariji su unuke i praunuci predstavljali važan oslonac, ali je nakon sinovljeve smrti sve ređe izlazila u javnost i živela povučenije. Koliko joj je nedostajao, pokazala je i u razgovoru sa bliskom prijateljicom Mirom Stupicom. Jedan sasvim običan prizor iz dvorišta za nju je postao način da ostane povezana sa sinom.

„Danas najradije gledam kroz prozor da vidim lepu i visoku brezu koju je posadio moj sin. I tada kao da vidim njega!“, poverila se Marija prijateljici.

Drvo koje je Aleksandar zasadio ostalo je za nju mnogo više od dela porodičnog dvorišta – bilo je svakodnevni podsetnik na sina kojeg je izgubila.

„Duboka starost je kazna“

U poslednjim godinama života Marija Crnobori retko je govorila za medije. Jedno od njenih zapaženijih pojavljivanja bilo je prilikom predstavljanja knjige „Životić“, dve godine pre smrti. Tada je otvoreno govorila o starosti, prolaznosti i svemu što joj je život doneo, ali i o ljudima kojih više nije bilo. Njene reči otkrile su koliko su joj godine teško padale, ali i da je uprkos svemu nastavila da pronalazi razloge za život.

„Duboka starost je kazna, mada ipak nije loše živeti. Svi mi živimo neke svoje male živote. I neću da sednem, moram još da hodam po zemlji. Imam dva praunuka, Marka i Danila. I tri unuke. A u životu moraš imati i sreće. Ja je jesam imala. Imala sam i dobre učitelje u velikim teatrima, nekako mi je išlo“, ispričala je tada.

U tim rečima spojili su se tuga zbog gubitaka i zahvalnost za sve što je uspela da ostvari. Marija Crnobori bila je svesna da je imala priliku da uči od velikih umetnika, igra na značajnim pozorišnim scenama i ostavi trag koji će nadživeti njene godine. Preminula je 21. oktobra 2014. godine, ali je iza nje ostalo nasleđe koje se ne meri samo brojem uloga i nagrada. Pamti se kao velika glumica, ali i kao žena koja je, uprkos teškim životnim udarcima, nastavila da radi, stvara i čuva uspomene na one koje je najviše volela.

 

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar

AV-US_750x200
AV-US_320x100