Dok mnogi roditelji traže trik kako da beba ostane da spava u krevecu, pedagog Nikolija Mitrović smatra da je važnije razumeti šta beba oseća kada ostane bez blizine roditelja.

Gotovo da ne postoji roditelj koji se makar jednom nije zapitao kako da spusti bebu u krevetac, a da se ona ne probudi istog trenutka. Saveti dolaze sa svih strana – od porodice i prijatelja do stručnjaka na internetu. Međutim, pedagog Nikolija Mitrović smatra da ne postoji univerzalna tehnika koja će pomoći svakoj bebi.

U objavi koja je privukla veliku pažnju roditelja, ona je objasnila zbog čega neke bebe teško podnose odvajanje i zašto blizina roditelja ima mnogo veći značaj nego što mnogi misle.

„Ne radiš ništa pogrešno i ne postoji tehnika spuštanja u krevetac koja radi“

„Ako pitaš chat gpt, reći će ti da zagreješ dušek ili uspavaš bebu zamotanu u pokrivač i tako je spustiš.

Možda vas zanima

Ako pitaš babu ili tetku, reći će ti da je ostaviš da plače i da će se ,,uspavati sama“.

A ako pitaš mene – nemoj ni da je spuštaš.

Evo zašto…

Pre nego što počne da spava sama u krevetu, beba treba da nauči da spavanje u krevetu ne znači napuštanje majke.

Do juče je bila jedno telo sa tobom, i doživljava veliki strah svaki put kada oseti da tvoje telo više nije uz nju.

Za tvoju bebu, ti si izvor života i sigurnosti. Onda kada nisi tu, života i sigurnosti više nema, i javlja se ekstreman strah.

Ako svaki put kada zaspe, to znači da ćeš da je spustiš i da se odaljiš – beba će vrlo brzo naučiti da je san nebezbedno mesto za nju.

Na taj način, izmedju spavanja i napuštanja će se stvoriti asocijacija i kortizol će se lučiti svaki put kada pokušaš da je uspavaš.

Zato je 1. korak da pokažeš bebi da si tu svaki put kada zatvori oči i kada ih otvori.

Ako to znači da ležiš uz bebu bukvalno svaku dremku, glasam za to.

Ili ako to znači da je nosiš u marami tokom svake dremke, glasam za to.

Ili ako to znači da spava na tvojim grudima, glasam za to.

Šta god da je potrebno, i koliko god dugo da je potrebno…samo da beba ne stvori asocijaciju izmedju sna i napuštanja.“

Zašto se roditelji prepoznaju u ovim rečima?

Objava je izazvala brojne reakcije mama i tata koji su priznali da su se često osećali kao da rade nešto pogrešno zato što njihova beba ne želi da spava sama u krevecu.

Mnogi stručnjaci ističu da je potreba za bliskošću u najranijem uzrastu prirodna i očekivana. Tokom prvih meseci života bebe svet upoznaju kroz dodir, miris, glas i prisustvo osobe koja o njima brine, zbog čega odvajanje može da izazove nelagodu i uznemirenost.

Svaka beba ima svoj tempo

Iako roditelji često traže brzo rešenje za uspavljivanje, stručnjaci podsećaju da ne postoji jedna metoda koja odgovara svakoj porodici. Dok neke bebe vrlo rano prihvate krevetac, drugima je potrebno više vremena da razviju osećaj sigurnosti tokom spavanja.

Zbog toga je važno pratiti potrebe deteta i pronaći način koji odgovara i bebi i roditeljima, bez osećaja krivice i pritiska da se prati određeni obrazac.

Ostavi komentar