Malo šta može iznenaditi roditelja kao trenutak kada sazna da je njegovo dete ugrizlo drugo dete u vrtiću, na igralištu ili čak kod kuće

Mnogi odmah pomisle da je dete agresivno ili da nešto nije u redu sa njegovim ponašanjem.

Ipak, grickanje i ujedanje je relativno često kod male dece, posebno između prve i treće godine života. U većini slučajeva ne predstavlja znak lošeg karaktera niti ozbiljnog problema, već način na koji dete pokušava da izrazi potrebe, emocije ili frustraciju.

Zašto mala deca grizu?

Razlozi mogu biti različiti i često zavise od uzrasta deteta.

Možda vas zanima

Dete još ne zna da izrazi emocije rečima

Mala deca tek uče kako da komuniciraju. Kada ne mogu da objasne da su ljuta, tužna, frustrirana ili uznemirena, ponekad koriste fizičke reakcije kako bi pokazala šta osećaju.

Ujed može biti posledica nemoći da se emocije izraze na drugačiji način.

Frustracija zbog nemogućnosti da dobiju ono što žele

Borba oko igračke, pažnje odraslih ili prostora za igru često može dovesti do impulsivne reakcije.

Dete ne planira da povredi drugoga, već reaguje u trenutku kada ne zna kako drugačije da se izbori sa situacijom.

Nicanje zuba

Kod beba i mlađih mališana grickanje može biti povezano sa nelagodnošću zbog rasta zuba.

Žvakanje i grickanje tada predstavljaju način da ublaže pritisak i neprijatan osećaj u desnima.

Potraga za pažnjom

Neka deca brzo primete da ujed izaziva snažnu reakciju okoline.

Ako dete kroz druga ponašanja ne uspeva da privuče pažnju, može ponoviti radnju za koju zna da će izazvati trenutnu reakciju roditelja ili vaspitača.

Umor, glad i preopterećenost

Kada su deca umorna, gladna ili previše stimulisana, mnogo teže kontrolišu svoje reakcije.

U takvim trenucima veća je verovatnoća impulsivnog ponašanja, uključujući i grizenje.

Kako reagovati kada dete ugrize nekoga?

Način na koji odrasli reaguju može značajno uticati na to da li će se ponašanje ponavljati.

Reagujte odmah i smireno

Važno je jasno pokazati da takvo ponašanje nije prihvatljivo.

Kratka i mirna rečenica poput: „Ne grizemo ljude. To boli.“ obično je mnogo efikasnija od dugih objašnjenja ili vikanja.

Posvetite pažnju detetu koje je ugrizeno

Dete koje je povređeno treba prvo utešiti i zbrinuti. Na taj način šaljete poruku da je važno brinuti o drugima i njihovim osećanjima.

Izbegavajte vikanje i ponižavanje

Preterano kažnjavanje može izazvati strah, ali ne uči dete kako da se ponaša bolje. Cilj nije da se dete postidi, već da nauči prihvatljiv način izražavanja emocija.

Kako sprečiti grizenje u budućnosti?

Naučite dete da imenuje emocije

Što dete bolje razume svoja osećanja, lakše će ih izraziti rečima.

Možete govoriti:

  • „Vidim da si ljut.“
  • „Razočaran si jer nisi dobio igračku.“
  • „Tužan si jer je igra završena.“

Na taj način dete postepeno uči da prepozna i iskaže emocije.

Posmatrajte kada se grizenje događa

Pokušajte da uočite obrazac.

Da li dete grize kada je umorno? Kada deli igračke? Kada je u većoj grupi dece?

Prepoznavanje okidača često pomaže da se problem spreči pre nego što do njega dođe.

Ponudite alternativna ponašanja

Dete treba naučiti šta može da uradi umesto da ugrize.

Na primer:

  • da kaže šta želi
  • da pozove odraslu osobu
  • da se udalji iz konfliktne situacije
  • da koristi reči umesto fizičke reakcije

Pohvalite pozitivno ponašanje

Kada dete uspe da reši konflikt bez grizenja, važno je da to primetite.

Pozitivna pažnja često ima mnogo jači efekat od kažnjavanja.

Kada grizenje može biti razlog za zabrinutost?

Kod većine mališana ova faza prolazi kako se razvijaju govor, samokontrola i socijalne veštine.

Ipak, razgovor sa pedijatrom ili stručnjakom može biti koristan ako:

  • grizenje traje duži vremenski period
  • dete često ozbiljno povređuje drugu decu
  • ponašanje postaje sve intenzivnije sa uzrastom
  • postoje i drugi problemi u komunikaciji ili razvoju

U najvećem broju slučajeva ne radi se o ozbiljnom problemu, ali stručna procena može pomoći ako roditelji imaju nedoumice.

Ostavi komentar