Uglavnom su kratke, sastoje se od jednostavnih glasova i beba ih često čuje u svakodnevnoj komunikaciji

Jedan od trenutaka koji roditelji pamte jeste onaj kada njihova beba prvi put izgovori reč koja zvuči kao pravo obraćanje. Mnogi mesecima čekaju da čuju čuveno „mama“ ili „tata“, a onda se iznenade kada prva reč bude nešto sasvim drugo. Iako ne postoji univerzalna prva reč koju će izgovoriti svaka beba, neke se pojavljuju mnogo češće od drugih. To nije slučajno – uglavnom su kratke, sastoje se od jednostavnih glasova i beba ih često čuje u svakodnevnoj komunikaciji.

„Mama“ i „tata“ među najčešćim prvim rečima

Reči „mama“ i „tata“ često se nalaze na vrhu liste prvih reči. Razlog je u njihovoj jednostavnoj strukturi. Glasovi poput „m“, „b“ i „d“ među onima su koje bebe relativno rano počinju da proizvode, pa se slogovi poput „ma-ma“ i „ta-ta“ prirodno pojavljuju tokom njihovog razvoja govora. Ipak, važno je znati da beba može mesecima da ponavlja „mamama“ ili „tatata“ pre nego što zaista počne da koristi „mama“ ili „tata“ sa namerom da dozove roditelja. Zato roditelji ponekad imaju utisak da je dete već izgovorilo prvu reč, dok je zapravo reč o fazi brbljanja koja prethodi pravom govoru.

Nije neobično da prva reč bude „nešto treće“

Bebe često izgovore reči koje su im zanimljive i koje često čuju. To može biti „ba“ za balon, „av-av“ za psa, „pa-pa“ za pozdrav, ali i naziv omiljene igračke, hrane ili nekog predmeta iz svakodnevnog života. Neka deca posebno rano počnu da koriste reči povezane sa onim što žele. Tako „mleko“, „voda“, „daj“ ili sličan jednostavan izraz mogu postati važniji od „mama“ i „tata“. Drugim rečima, prva reč ne mora nužno biti najvažnija osoba u detetovom životu – već ona reč koju dete najlakše povezuje sa određenim predmetom, osobom ili situacijom.

Možda vas zanima

Kada bebe obično počinju da govore?

Razvoj govora razlikuje se od deteta do deteta. Pre prvih pravih reči, bebe prolaze kroz nekoliko faza: proizvode različite glasove, brbljaju, ponavljaju slogove i postepeno počinju da povezuju zvuk sa značenjem. Prve smislene reči kod mnoge dece pojavljuju se oko prvog rođendana, ali raspon je širok i nije svako dete u isto vreme spremno za isti korak. Mnogo je važnije od toga koja je tačno prva reč jeste da dete postepeno pokazuje napredak u komunikaciji – da reaguje na glas i svoje ime, pokušava da imitira zvukove, koristi gestove i vremenom povezuje reči sa ljudima i predmetima.

Zašto neke bebe prvo kažu „mama“, a druge „tata“?

Roditelji se ponekad šale kako je dete „izabralo stranu“ kada prvo izgovori „mama“ ili „tata“. Međutim, nema razloga za brigu ako se jedna od tih reči pojavi ranije. Na izbor prve reči mogu uticati brojni faktori – od toga koje glasove dete lakše izgovara do toga koje reči najčešće čuje. Nije neobično ni da dete dugo ponavlja jednu reč, a zatim odjednom počne da koristi nekoliko novih. Zato nema potrebe da roditelji pokušavaju da „nauče“ bebu da baš određena reč bude prva. Razgovor, pevanje, čitanje slikovnica i svakodnevno imenovanje stvari koje dete vidi mnogo su korisniji način podsticanja razvoja govora. A kada ta prva smislena reč konačno stigne – bila to „mama“, „tata“, „daj“, „voda“ ili nešto potpuno neočekivano – roditeljima je gotovo uvek podjednako posebna.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar