Polazak u prvi razred velika je promena za dete. Novi raspored, učiteljica, školske obaveze, rano ustajanje i nekoliko sati provedenih u učionici dovoljni su da prvih nedelja mališani kući stižu prilično umorni. A onda ih, u mnogim porodicama, na stolu sačeka još jedna obaveza – domaći zadatak.
Upravo je svakodnevni domaći jedne prvakinje naveo njenu mamu da na Redditu pokrene raspravu među roditeljima. Njena ćerka je tek krenula u prvi razred, ali već svake večeri ima zadatke iz matematike i čitanja.
Dete voli školu, ali mami je domaćeg već preko glave
Mama je objasnila da njena ćerka nema problema sa učenjem. Naprotiv, dete voli da uči i dobro joj ide. Ipak, već nakon prve nedelje škole majka je počela da se pita da li je svakodnevni domaći zadatak zaista neophodan u tom uzrastu.
Anyone else’s first grader getting homework every night?
byu/daisywindow69 inParenting
Posebno joj smeta što se školske obaveze nastavljaju i kada dete stigne kući, umesto da ostatak dana može da provede u igri, odmoru i vremenu sa porodicom.
Zato je druge roditelje pitala da li i njihovi prvaci svakodnevno dobijaju domaće zadatke i da li smatraju da je prvi razred jednostavno prerano za toliku količinu rada kod kuće.
„Moji blizanci uopšte nemaju domaći“
Odgovori su pokazali koliko se praksa razlikuje od škole do škole.
Jedan roditelj napisao je da njegovi blizanci, koji takođe idu u prvi razred, uopšte ne dobijaju domaće zadatke i da ih, prema politici škole, neće dobijati sve do trećeg razreda.
Drugi roditelji opisivali su škole u kojima se od mlađe dece kod kuće očekuje uglavnom čitanje, dok se klasični radni listovi i zadaci ostavljaju za starije razrede.
Bilo je i roditelja čija deca redovno dobijaju domaći, što je samo dodatno otvorilo pitanje: koliko rada posle škole je dovoljno za dete od šest ili sedam godina?
Šta istraživanja kažu o domaćem kod najmlađih?
Rasprava nije nova ni među stručnjacima. Veza između domaćih zadataka i boljeg školskog uspeha mnogo je jasnija kod starijih učenika nego kod dece u prvim razredima.
Američka National Education Association godinama popularizuje takozvano „pravilo 10 minuta“ – približno deset minuta domaćeg po razredu. Po toj logici, prvak bi imao oko deset minuta zadataka dnevno, drugak oko 20, trećak oko 30 minuta. Međutim, to nije čvrsto naučno pravilo niti znači da je svakom prvaku svakodnevni domaći neophodan.
I pregled istraživanja profesora Harrisa Coopera sa Univerziteta Duke pokazao je da je pozitivan efekat domaćih zadataka na školsko postignuće mnogo izraženiji kod srednjoškolaca, dok je kod mlađih osnovaca korist znatno manje jasna.
Domaći ne bi trebalo da postane svakodnevna porodična bitka
Domaći zadatak može da pomogne detetu da ponovi ono što je naučilo i postepeno razvije radne navike. Problem nastaje kada zbog njega dete ostaje bez vremena za igru, san, fizičku aktivnost ili kada se svako veče pretvara u svađu sa roditeljima.
Zbog toga nije važno samo da li prvak ima domaći, već koliko on traje, da li dete može uglavnom samostalno da ga uradi i kakvu svrhu zadatak ima.
A dilema koju je jedna mama postavila na Redditu verovatno je poznata mnogim roditeljima prvaka: ako je dete već provelo veliki deo dana u školi, koliko škole treba da ponese i kući?