Postoje molitve koje čovek izgovara godinama. Postoje želje koje se čuvaju duboko u srcu, čak i onda kada se čini da je nada sve manja. Priča o Svetim pravednim Joakimu i Ani, roditeljima Presvete Bogorodice, upravo je priča o takvoj veri: o strpljenju, ljubavi i nadi koja nije prestala ni kada su godine prolazile.
Prema hrišćanskom predanju, Joakim i Ana dugo nisu imali dece. U tadašnjem društvu bezdetnost je bila velika životna i društvena tegoba, pa su zbog toga trpeli i nerazumevanje i osudu okoline. Ipak, nisu dozvolili da ih bol udalji od Boga. Naprotiv, još snažnije su se molili i verovali. Njihova želja bila je jednostavna, a ogromna: da dobiju dete.
Molitva koja je promenila njihov život
Predanje kaže da je Bog uslišio njihove molitve i da su, iako već u poznim godinama, dobili ćerku Mariju. Ona će kasnije postati Presveta Bogorodica, majka Isusa Hrista. Zato se praznik Svetih Joakima i Ane posebno doživljava kao praznik roditelja, porodice i dece. Njihova priča nosi snažnu poruku da čovek ne treba olako da odustane od nade, čak ni onda kada mu se čini da su se sva vrata zatvorila. Joakim i Ana su, prema predanju, svoju ćerku odgajali sa velikom ljubavlju i zahvalnošću. Njihova radost zbog deteta nije bila samo ispunjenje dugogodišnje želje, već i svedočanstvo njihove vere.
Zašto su važni roditeljima i danas?
Sveti Joakim i Ana vekovima zauzimaju posebno mesto u srcima vernika. Mnogi im se obraćaju u molitvama za zdravlje dece, potomstvo, slogu u porodici i roditeljsku snagu. Njihova priča posebno snažno odjekuje među onima koji dugo čekaju dete, ali i među svim roditeljima koji svakodnevno brinu, strepe i mole se za svoje najmilije. Jer roditelj često ima samo jednu želju – da mu je dete zdravo, srećno i da kroz život ide sa osmehom. A upravo to je ono što priča o Joakimu i Ani čini toliko bliskom i danas.
Praznik koji podseća na snagu vere
Život Svetih Joakima i Ane podseća nas da roditeljstvo nije samo radost. Ono je i čekanje, strah, nada, odricanje, molitva i beskrajna ljubav. Zato njihov praznik nije samo uspomena na roditelje Presvete Bogorodice. To je i dan kada mnogi roditelji zastanu, zahvale se na svojoj deci i upute molitvu za njihovo zdravlje i budućnost. Njihova priča ostaje kao tiha poruka svima koji čekaju i nadaju se: Ne odustajte od nade. Ono što se dugo čeka, ponekad postane najveća životna radost.