Sin „Majke hrabrosti“ Nikola danas ima 15 godina: Njegov otac Goran o Jeleni, koja je izabrala da rodi dete iako je znala da će umreti

Jelena Trikić iz Drvara je žena koju mnogi pamte kao „Majku hrabrost“. Jelena je godinama vodila bitku sa teškom bolešću, a kada je ostala trudna donela je odluku da iznese trudnoću iako je znala koliko bi ta odluka mogla da je košta.

Njena priča nije završena njenim odlaskom. Naprotiv. Jelenin sin Nikola danas je učenik koji je odrastao je uz priče o majci koju nije stigao da upozna onako kako deca upoznaju svoje majke, kroz svakodnevne zagrljaje, razgovore, svađe, zajedničke trenutke i uspomene.

Ipak, Jelena je sve vreme bila deo njegovog života. Njegov otac Goran pronašao je snagu da nastavi dalje upravo u sinu. Kasnije je ponovo zasnovao porodicu i dobio ćerku, a Nikola je dobio sestru sa kojom je, kako kaže njihov otac, nerazdvojan.

Možda vas zanima

„Bilo me je sramota što se majka skidala pred kamerama. Nisam išla u školu“: Ćerka Snežane Savić o majci i stidu zbog njenih uloga

Marija Veljković je posle razvoda i sa troje dece ponovo našla ljubav: Priča o mami koja je imala snage za novi početak

Milica Kemez odrastala bez roditeljskog zagrljaja, a danas želi da spasava tuđu decu: „Te rane nikad ne zarastaju“

Danas, godinama nakon Jelenine smrti, razgovarali smo sa Goranom i Nikolom o životu posle tragedije, o tome kako se jednom detetu govori o majci koju nije zapamtilo, o veri, porodici, uspomenama i ljubavi koja nije prestala.

„Ta njena odluka je mene razapela“

Koja je bila vaša prva reakcija kada je Jelena odlučila da žrtvuje svoj da bi se rodio novi život?

Takvu reakciju ne mogu objasniti. Njena odluka je bila toliko jaka da se niko nije mogao usprotiviti. Ta njena odluka je mene „razapela“. Emocije su se smjenjivale, ne znam ni dan danas kako sam reagovao.

Kako su izgledali prvi dani sa sinom, dok je Jelena još bila sa vama?

Prvi dani su ipak bili srećni. Jelena se poslije poroda toliko oporavila, kao da nije ni imala bolest. Doktori su to zvali fenomenom jer po nalazima je trebala biti u komi. A ona nasmijana i puna energije. Svaki dan smo donosili Nikolu kod nje da ga drži u naručju i tako je trajalo 40 dana.

„Snagu sam našao u Nikoli“

Gde ste Vi našli snagu i podršku da nastavite dalje posle tragedije koja vas je zadesila nakon najsrećnijeg perioda, rođenja deteta?

Snagu sam našao u Nikoli. Sve sam podredio njemu kako bi što manje osjećao nedostatak majke, mada nju niko ne može zamijeniti.

Sinu je dala ime Nikola, po Svetom Nikoli, pred čijom se ikonom zarekla da će dati ime. Koliko je vera važna za Vašu porodicu?

Da, sinu je dala ime zahvaljujući Svetom Nikoli kojem se zarekla da će, ako ikada rodi sina, dati ime Nikola. To je inače i naša krsna slava. I zatekla se daleko prije nego što je oboljela. Mi poštujemo našu vjeru, tradiciju i običaje. Mada neću reći da smo sad neki veliki vjernici, ali u granicama normale smo kao i većina ljudi.

„Nikola je svjestan žrtve koju je podnijela njegova majka“

Po Jeleni nosi ime vrtić u Drvaru i ulica. Da li je Vaš sin svestan velike žrtve koju je njegova majka podnela sada kada je stariji?

Vrtić, jedna ulica u Banjaluci i jedna u Prijedoru. Nikola je sad već odrastao i svjestan je žrtve koju je podnijela njegova majka. Redovno posjećujemo njen grob i njene u Drvaru. Nažalost, prošle godine je umrla i Jelenina sestra Vlatka koja je neizmjerno voljela Nikolu. Iza nje je ostala kćerka s kojom je Nikola nerazdvojan.

Kada ste mu prvi put ispričali o njegovoj „Majci hrabrost“ i kako je reagovao?

O njegovoj majci smo mu pričali postepeno, ne odjednom. U početku nije baš shvatao, ali sada sve zna. Prihvatio je to tako kako jeste, iako se i sad primijeti taj nedostatak majke, najčešće kroz njegovo ponašanje.

„Nisam htio da Nikola odraste bez brata ili sestre“

Vi ste se ponovo oženili i dobili drugo dete. Kako je bilo nastaviti dalje i pružiti sinu dom i novu porodicu nakon velike tragedije?

Da, iz tog braka imam i kćerku. Nisam htio da Nikola odraste bez brata ili sestre. On se sa sestrom fino slaže, pomažu jedno drugom… Doduše, ponekad se i svađaju, ali to je sve normalno. Znate, drugačije je kad u kući odrasta dvoje djece koja će sutra biti jedno drugom velika podrška.

„Takva se žena jednom rađa!“

Šta Nikola kaže kada pričate o njegovoj majci? Koja su njegova pitanja i reči koje su Vas potresle, obradovale ili iznenadile?

O njegovoj majci uvijek govorim sve najljepše jer drugačije i ne može biti. Takva se žena jednom rađa! Bilo je od njega mnogo pitanja: gdje smo se upoznali, kakva je bila učenik, koji fakultet je završila… Ponekad gledamo fotografije njegove majke i ja mu pričam gdje su napravljene, gdje smo išli… Obično me riječi koje on kaže za Jelenu obraduju. Mnogo osjeća, iako je nije zapamtio.

„Nije bilo osuda zbog njene odluke“

Da li su Vas neki osuđivali, kao i Jelenu, zbog njene odluke, s obzirom na to da se i lekari vode time da se uvek život majke spasava? Kako ste se nosili sa negativnim komentarima?

Nije bilo osuda zbog njene odluke. Doktori su ionako znali da ona u svakom slučaju ne može preživjeti. Zato su i prihvatili njenu odluku da spašavaju dijete jer je već bilo kritično. Ali da je neko pokušao da osuđuje nju ili mene, ne znam kako bih se postavio u toj situaciji. Jedno drugom smo uvijek bili podrška, snalazili se i gradili svoj dom. Vjerovala je u mene i ja u nju i ništa nam nije bilo teško.

Nikola danas

Kakav je Nikola danas? Koji su mu hobiji, šta mu je omiljeni predmet i šta bi voleo da bude kada poraste?

Nikola je danas veliki dječak, učenik 9. razreda. Hobiji kao i kod druge djece – druženje, igrice, dopisivanje, crtanje… Kaže da bi volio da bude profesor engleskog jezika jer mu to dobro ide. A ja baš i nisam za to.

„Uvijek postoji šansa da bude bolje“

Koji savet biste dali roditeljima koji prolaze kroz zdravstvene probleme i tragedije? U čemu je bila Vaša snaga?

Svim roditeljima koji prolaze kroz ovakve situacije savjetujem da imaju jaku vjeru i nadu. Ponekad je to jedino što nam preostaje. Da se nikad ne predaju, jer uvijek postoji šansa da bude bolje.

A za kraj htio bih dodati još i ovo: u svakoj prilici odemo u Drvar da posjetimo Nikolinu baku i djeda. Njima su unuci jedina radost. I obilazićemo ih dok god su živi. To je bila i Jelenina želja. Još se sjećamo njenih riječi: „Ne zaboravite da je Goran dio naše familije“! I zato Nikola i ja redovno odlazimo kod njih, a Nikola tamo provodi i većinu raspusta.

„Moja majka je bila veoma hrabra žena“

I ako može Nikola, ili Vi u njegovo ime, da nam kaže neku reč za majku.

Nikoline reči:

Moja majka je bila veoma hrabra žena. Odrekla se svog života da bih ja danas bio srećan, imao drugare i bio živ. Želim da svi budu srećni. Želim da se pronađe lijek za te opake bolesti i da sva djeca imaju žive roditelje.