Ponižavanje i vređanje
Jovana (pravo ime i prezime poznato uređivačkom timu), 15-godišnja srednjoškolka iz Beograda, pamti trenutke kada joj je svaki dan postao borba.
-Bilo je to u našoj Vajber grupi. Počelo je s komentarima o mom stilu Slušala sam metal muziku, nosila stare starke, majice sa imenima bendovima i furala lajt gotik stiu. Zvali su me ‘sekta’, govorili da smrdim i ismejavali moj izgled. Na TikToku su pravili duple snimke mojih video zapisa i dodavali jezive uvrede. Najgore od svega mi je bilo jer su to radile devojčice iz mog razreda – popularne, svi su ih voleli. Znala sam da, kad se pojave u školi, komentari sa mreža neće prestati. Jednom sam ujutru plakala u kupatilu, bojala sam se da odem u školu jer više nisam mogla to da podnesem. Presecala bih svaki put kada bih na telefonu čula zvuk notifikacije jer sam znala da stižu uvrede na vajberu.
Digitalno nasilje kroz humor: Kada se dete smeje s njima, da se ne bi smejali njemu
Tik tok trendovi i njihova previsoka cena: Psiholog Ljiljana Filipović savetuje kako da razum pobedi želju za lajkovima
Šta je to digitalna empatija? Psiholog objašnjava kako da razvijemo saosećajnost i i koje su posledice ako je nema
Niko nije stao na njenu stranu
Jovana se osećala izolovano, poniženo, usamljeno..
-Niko nije stao na moju stranu. Svaki lajk na te uvrede bio je još jedan razarajući udarac koji nisam mogla da podnesem. Nisam želela da govorim roditeljima, mislila sam da će biti gore ako se umešaju
Tek kada je shvatila da više ne može sama da podnese pritisak, Jovana je odlučila da otvori dušu roditeljima.
Nakon reakcije roditelja, razgovora sa razrednim starešinom psihologom i direktorom škole, nasilje je prestalo na grupama, ali se sa Jovanom I danas niko ne druži.
Najteže posledice
Baš povodom ovog slučaja s kojim može da se poistoveti mnogo deca, pitali smo psihologa Mariju Ostojić, da li su ovi oblici nasilja najopasniji.
-Cyberbuling od poznatih vršnjaka može imati još teže posledice nego anonimno zlostavljanje. U pitanju je kombinacija socijalne pritiska, straha od odbacivanja i konstantnog stresa. Kada nasilje dolazi od ljudi koje dete poznaje i svakodnevno viđa, osećaj izdaje i nepravde je intenzivniji, jer dete ne može da se zaštiti anonimno – što dodatno povećava stres i osećaj bespomoćnosti. Žrtva se često oseća izolovano, nesigurno i počinje da sumnja u sebe i stalno se pita “Zašto ja, zašto se to dešava baš meni, šta sam bilo kome loše uradila”. Zato je važno da pored razgovora i podrške odraslih, decu podučimo kako da prepoznaju i regulišu svoje emocije. Tehnike poput dubokog disanja, vođenja dnevnika osećanja ili kratkih pauza od društvenih mreža pomažu detetu da se emocionalno distancira od uvreda i izbegne dodatni stres
Kako da pomognete
Prema rečima psihologa, roditelji i nastavnici imaju ključnu ulogu: -Važno je da ne ignorišu ni najmanje znake stresa kod dece. Redovni razgovori o tome šta se dešava u razrednim grupama, zajedničko praćenje online aktivnosti i edukacija o digitalnoj pismenosti mogu da spreče eskalaciju.
*Održavajte otvorenu komunikaciju: Redovno razgovarajte sa detetom o tome šta mu se dešava online, bez osuđivanja.
*Postavite jasna pravila: Dogovorite se oko korišćenja društvenih mreža, privatnosti i načina reagovanja na uvrede.
*Dokumentujte zlostavljanje: Čuvajte screenshotove i poruke – to može pomoći kod škole ili policije.
*Uključite školu: Nasilje u školskim grupama ne sme biti ignorisano. Razredni starešina ili pedagog treba da reaguju odmah.
*Rad na samopouzdanju: Ohrabrujte decu da se bave hobijima i aktivnostima koje vole – pozitivne iskustva van mreže jačaju otpornost.
*Potražite stručnu pomoć: Ako dete pokazuje znake depresije, anksioznosti ili izolacije, konsultujte psihologa ili terapeuta.
Ovaj primer jasno pokazuje da cyberbuling nije „samo online igra“. Kada dolazi od poznatih vršnjaka, može imati duboke emocionalne posledice. Ipak, razgovor, podrška i pravovremena reakcija mogu preokrenuti situaciju i vratiti samopouzdanje detetu.