Neke televizijske priče ne blede ni decenijama nakon emitovanja. Jedna od njih je i priča o tada devetogodišnjem Borisu iz Doma za nezbrinutu decu u Bijeloj, čiji je razgovor sa čuvenim dečjim pesnikom Draganom Radulovićem ostao duboko urezan u sećanje gledalaca širom nekadašnje Jugoslavije. Emisija „Velike nevolje malog Borisa“ svojevremeno je pred kamere dovela dečaka koji je, uprkos svojim godinama, potpuno otvoreno govorio o životu bez roditelja. Njegove reči nisu bile naučene niti pripremljene. Govorio je spontano, iskreno i bez zadrške. Upravo zbog toga, razgovor sa Draganom Radulovićem i danas izaziva snažne emocije. Snimak njihovog susreta, nežnog i gotovo očinskog razgovora, i više od 35 godina kasnije ljudi ponovo dele na društvenim mrežama.
„Mama, je l’ ti mene znaš?“
Jedan od najpotresnijih trenutaka nastao je kada je Dragan pitao Borisa da zamisli da je njegova majka ispred njega i da joj se obrati. Dečak je tada izgovorio reči koje su ostale upamćene decenijama: „Zdravo mama, ovako. Ja ću samo da se upoznam. Mama, je l’ ti mene znaš? Ona kaže: ‘Ne znam’. E, onda dođi, da ti ja nešto ispričam.“ Boris je potom govorio o tome kako ga je majka ostavila, koliko ju je voleo i koliko je plakao za njom. Ipak, uprkos svemu, nije govorio sa mržnjom. „Volim i tebe. Volim te mama, ali dođi da se upoznamo. Da me vidiš, da me proceniš. Da sam ja tvoj sin. Dođi lepo. Nemoj da te bude sramota.“ U njegovim rečima bilo je mnogo bola, ali i neobične zrelosti za dete od svega devet godina. Nije tražio osvetu niti je majci prebacivao. Želeo je samo da je upozna i da dobije odgovore.
Dragan ga je potom pitao šta bi uradio kada bi razgovarao sa ocem. Boris je i tada odgovorio potpuno spontano, zamišljajući telefonski razgovor: „Zdravo tata. ‘O, zdravo sine. Šta radiš?’ Evo tata, snimam se. ‘A zašto se snimaš?’ Eto tako, pričam kakav mi je život.“ Dečak je objašnjavao da ga snimaju dok govori o svom životu, dok je Dragan Radulović strpljivo slušao i postavljao mu pitanja. Upravo ta neposrednost učinila je emisiju posebnom. Nije bilo velikih reči ni naučenih odgovora. Samo dete koje je pokušavalo da razume sopstveni život.
Blago deci koja su imala čika Dragana
Dragan Radulović ostao je upamćen kao čovek koji je veliki deo svog stvaralaštva posvetio deci. Bio je crnogorski dečji pesnik, slikar, urednik lista „Slovo“ i dokumentarista, a učestvovao je i u organizaciji brojnih muzičkih i književnih festivala namenjenih najmlađima. Njegove knjige i pesme obeležile su odrastanje brojnih generacija. Među njegovim delima su „Strmoglavi“, „Nijesmo odavde“, „Okrpljene cipelice“, „Planeta djeteta“, „Nemoj ovo nikom reći“, „Šta ćemo s nama“, „Krilati dječaci“, „Leptir na asfaltu“, „Hoću kući“, „E baš neću“ i „Dječak sa zelenim krilima“. Za svoj rad dobio je brojna priznanja. Publika ga pamti i po dokumentarnim emisijama namenjenim deci, među kojima su bile „Ljubica ljubičica“, „Kolijevka“, „Gorki slatkiši“ i „Velike nevolje malog Borisa“.
Više od tri decenije kasnije, Borisova priča i dalje živi
Iako je snimak nastao pre više od tri i po decenije, njegovi delovi i danas se pojavljuju na internetu i društvenim mrežama. Razlog je jednostavan. U svega nekoliko minuta sačuvana je priča deteta koje je, uprkos teškom detinjstvu, uspelo da o roditeljima govori bez mržnje. Boris je želeo da ih upozna. Želeo je da čuje njihovu priču. I, uprkos svemu što je doživeo, nije prestao da ih voli.
Gde je danas „mali Boris“?
O tome kako danas izgleda život dečaka iz emisije povremeno se oglašavaju ljudi u komentarima ispod video-snimaka, tvrdeći da ga poznaju. Prema njihovim navodima, Boris danas živi u Kumboru, kod Herceg Novog, ima svoj stan i zaposlen je. Jedan korisnik društvenih mreža naveo je i da je prošle godine u svojoj firmi dobio nagradu za najboljeg radnika. Pojedini ga opisuju kao vedrog i nasmejanog čoveka koji voli muziku i ples. Jedan od komentatora naveo je da Boris danas ima oko 47 godina, da se nije ženio i da nema dece. „Boris je danas ostvaren čovek, još da ga oženimo i to je to“, napisao je jedan korisnik. Ipak, ove informacije nisu nezavisno potvrđene, već potiču od osoba koje u komentarima tvrde da poznaju Borisa. O njegovim biološkim roditeljima takođe se navode različite informacije. Prema tvrdnjama pojedinaca, oni potiču iz Bjelopavlića, ali nije poznato da li ih je Boris ikada potražio niti da li su tokom godina stupili u kontakt sa njim. Ono što je izvesno jeste da je priča „malog Borisa“ ostala deo televizijskog sećanja generacija koje su odrasle na prostoru bivše Jugoslavije. Dečak koji je pre više od 35 godina pred kamerama samo želeo da upozna svoju majku danas je odrastao čovek, a njegove reči i dalje podsećaju koliko jedno dete može da bude istovremeno ranjivo, hrabro i puno ljubavi.