Dete
Dete
Dok mladi jedva čekaju osećaj slobode i zajedničke avanture, roditelji se često pitaju jedno isto pitanje: da li dete treba da se javlja svakog dana?
Odgovor nije isti za svaku porodicu, ali najvažnije je da se pravila dogovore pre puta.
Kada roditelji unapred razgovaraju sa detetom o očekivanjima, mnogo je manja verovatnoća da će tokom letovanja dolaziti do nesporazuma. Umesto neprekidnog proveravanja gde je i šta radi, dovoljno je dogovoriti jedan kratak poziv ili poruku dnevno.
Takav kontakt roditeljima pruža mir, a detetu ostavlja osećaj da mu se veruje. Nekada je dovoljno da poruka glasi: „Sve je u redu, stigli smo sa plaže“ ili „Večeras izlazimo, čujemo se sutra.“
S druge strane, očekivanje da dete odgovara na svaku poruku u roku od nekoliko minuta ili da tokom dana šalje fotografije kao dokaz gde se nalazi može stvoriti osećaj da roditelji nemaju poverenja u njega. To često dovodi do nepotrebnih rasprava i umanjuje iskustvo samostalnosti koje je važno za odrastanje.
Naravno, mnogo zavisi od uzrasta deteta. Od sedamnaestogodišnjaka koji prvi put putuje sa prijateljima ne mogu se očekivati ista pravila kao od trinaestogodišnjaka koji ide na organizovano letovanje. Što je dete mlađe, to je prirodno da kontakt bude češći.
Roditelji bi pre puta trebalo da razgovaraju i o drugim važnim temama: da dete uvek ima napunjen telefon, da zna kome da se obrati u slučaju problema, da ne ulazi u rizične situacije i da obavesti roditelje ako promeni plan ili mesto boravka.
Važno je imati na umu da odsustvo poruke nekoliko sati ne znači automatski da se dogodilo nešto loše. Na moru telefon često ostane u apartmanu, baterija se isprazni ili jednostavno nema dobrog signala. Zbog toga stručnjaci savetuju da roditelji izbegavaju panične zaključke ako dete ne odgovori odmah.
Na kraju, svakodnevno javljanje nije pitanje kontrole, već dogovora. Jedna kratka poruka ili poziv dnevno uglavnom su sasvim dovoljni da roditelji znaju da je sve u redu, a da dete istovremeno uživa u letovanju i razvija odgovornost i samostalnost.
Najvažnije je da obe strane poštuju dogovor. Tako roditelji imaju mirniji odmor kod kuće, a dete dobija priliku da napravi prve samostalne korake uz saznanje da porodica uvek misli na njega.