Mame i tate
Mame i tate
Jedna objava na Reditu izazvala je zabrinutost korisnika nakon što je osoba iz Srbije opisala šta, prema sopstvenim tvrdnjama, gotovo svakodnevno čuje iz komšiluka. Kako navodi, iz kuće porodice sa više dece, među kojima je i beba, dopiru svađe, vriska, plač, razbijanje stvari, ali i zastrašujuće pretnje koje majka navodno upućuje jednom od dece.
Autor objave u grupi posvećenoj pravnim pitanjima sada se pita da li ono čemu svedoči predstavlja zlostavljanje ili zanemarivanje deteta i da li bi trebalo da se obrati Centru za socijalni rad ili policiji.
„Svakodnevno čujem svađe, vrisku, dreku i plač“
Autor je objavu naslovio „Buka i potencijalno zlostavljanje dece?“, navodeći da je problem odavno prevazišao pitanje obične komšijske buke.
Otac je sinu poklonio staru „bubu“, ali pre toga mu je dao zadatak: Lekcija koju bi svaki roditelj trebalo da prenese detetu
Od koga dete nasleđuje visinu? Evo koliko zapravo zavisi od mame i tate
Kako naviknuti dete da ide kod drugog roditelja nakon razvoda: „Plakao je svaki put kada treba da ide kod oca“
– Pozdrav, ukratko imam sledeći problem: Komšije neprestano prave buku koja prevazilazi granice normale i sumnjam da postoji i potencijalno zlostavljanje/zanemarivanje dece, potreban mi je savet šta preduzeti.
Potom je detaljnije opisao situaciju kojoj, kako tvrdi, svakodnevno svedoči.
– Pored moje kuće stanuje porodica sa više dece (uključujući i bebu). Svakodnevno čujem svađe, vrisku, dreku, plač, razbijanje stvari, urlikanje. Majka dece ima svakodnevne izlive besa, razbija stvari i ponaša se histerično i psihički neuravnoteženo. Jednom prilikom je 15 min plakala i vrištala u toku noći.
Tvrdi da majka detetu govori: „Ubiću te“, „zaklaću te“
Najviše zabrinjava deo objave u kojem autor opisuje reči koje je navodno čuo da majka izgovara detetu.
– Čuo sam kako detetu preti: „Ubiću te“, „zaklaću te“, „razbiću ti telefon“, kao i zaista bizarne vulgarnosti koje ne bih delio.
Kako kaže, pokušao je najpre da razgovara sa roditeljima, ali se situacija nije završila dobro.
– Osim što mi izuzetno smeta buka razmatram da li ovo treba prijaviti socijalnoj službi. Dosada sam pokušao usmeno da im skrenem pažnju, međutim roditelji su me verbalno napali. Tom prilikom sam video da deca žive u vrlo lošim uslovima.
Buka i potencijalno zlostavljanje dece?
byu/DrDabic inpravnisaveti
Plaši se šta bi moglo da se dogodi ako ih prijavi
Autor priznaje da ga od prijavljivanja odvraća strah od daljeg sukoba sa komšijama.
– Iskreno, plašim se daljeg konflikta ako ih prijavim centru za socijalni rad.
Zato je od drugih korisnika zatražio odgovore na nekoliko pitanja: da li opisano ponašanje može predstavljati zlostavljanje i zanemarivanje dece, da li treba kontaktirati socijalnu službu, da li ona u praksi reaguje, kao i da li bi trebalo uključiti policiju ili advokata.
„Prijaviti policiji i centru svakako“
Među komentarima su se pojavili saveti da se slučaj prijavi nadležnim institucijama.
– Nema svrhe angažovati advokata jer nisi ti oštećen. Ali prijaviti policiji i centru svakako – napisao je jedan korisnik.
Drugi je naveo sopstveno iskustvo:
– Kontaktiraj centar za socijalni rad što pre, trebalo bi da imaju i online formu za prijavu ovakvih slučajeva i odazivaju se na iste. Imao sam sličnu situaciju i kontaktirali su me za više informacija, a znam da su imali razgovore i sa tom porodicom.
Jedna korisnica ocenila je da verbalno ponašanje prema detetu takođe predstavlja zlostavljanje i opisala scenu kojoj je svojevremeno prisustvovala.
– Da, i to je zlostavljanje. Ja sam dva puta čula razne užasne uvrede, psovke i bizarnosti i na plaži u Grčkoj upućene mirnom detetu od strane njegove majke intelektualke. Toga ima više nego što mislimo.
Šta kažu propisi i protokoli u Srbiji?
Ovakva situacija ne bi trebalo da ostane samo predmet rasprave na društvenim mrežama. Zvanični sistem zaštite dece u Srbiji obuhvata različite oblike nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, a centar za socijalni rad ima centralnu ulogu u proceni rizika, stanja i potreba deteta i porodice. Ministarstvo je 2024. donelo i Posebni protokol za zaštitu dece od nasilja u oblasti socijalne zaštite.
Važno je i da prijava ne znači da osoba koja je čula uznemirujuće ponašanje mora sama da utvrdi da li je zlostavljanje zaista počinjeno. Prema smernicama Ministarstva, sumnja na zlostavljanje ili zanemarivanje može se prijaviti nadležnom centru za socijalni rad, a prijava može biti pismena ili usmena. Nakon toga stručne službe procenjuju rizik i okolnosti konkretnog slučaja.
Posebno je ozbiljna situacija u kojoj postoji sumnja da su život ili zdravlje deteta neposredno ugroženi. Zvanične smernice predviđaju hitno prijavljivanje policiji ili javnom tužilaštvu i centru za socijalni rad. Takođe se upozorava da građani ne treba sami da sprovode „istragu“ ili pokušavaju da dokazuju zlostavljanje na način koji bi mogao da ugrozi dete ili kasniji postupak.
Drugim rečima, kada komšija čuje ozbiljne pretnje poput onih opisanih u objavi, uz učestali plač, razbijanje stvari i sumnju da deca žive u lošim uslovima, nije na njemu da donese konačnu presudu o tome šta se događa iza zatvorenih vrata. Sumnju može da prijavi, a procena je posao nadležnih institucija.
Izvor za deo „propisi i protokoli u Srbiji“: Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja – protokoli za zaštitu dece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja